Nova generacija mlađih alpinista pripravnika otkrivaja čari penjanja u sLOVEnskim Alpama
Nakon tečaja, Paklenice, Dabrova i sportića u bližoj okolici vrijeme je da otkrijemo i čari penjanja u Alpama. Bojan i Petra ponudili su usluge organizacije izleta, svoje iskustvo, znanje i jednu nit dvostrukog užeta. Nemoralna ponuda koja se nije mogla odbiti.
Dogovor je da se nađemo u Jezerskom u subotu navečer, prespavamo u šatorima i u nedjelju popnemo Grintovčev steber (V/IV, 250 m) u Kamniško-Savinjskim Alpama, klasik prvi puta ispenjan 1957. godine. Naš prvi i odmah north face!
U subotu odlučimo naći sportsko “plezališče” u Sloveniji i vježbati za dan koji slijedi, napumpati se samopouzdanjem i iskazati se pred učiteljicom i njenim pomoćnikom u nastavi. Odlučujemo se za penjalište Turnc u Šmarnoj gori pored Ljubljane (mjesto Vikrče). Prema podacima sa plezanja, penjalište ima desetak sektora s ukupno 90 smjerova, od toga preko 40 do ocjene 5c+. Idealno za nas. Malo poslije podneva dolazimo na penjalište i po dobrom starom običaju za zagrijavanje ulazimo u naizgled laki “4b”, nerješivu zagonetku i nakon nekoliko pokušaja… Ako smo i imali nešto samopouzdanja dan prije prvog dugog alpskog smjera, ono više ne postoji… Penjanje nije za nas… Srećom, dolaze dva simpatična Slovenca sa skicama smjerova i spašavaju nas. Naravno da se ne nalazimo se u sektoru E1, već E2, a mi već više od sat vremena bezuspješno napadamo 6a ili za nas, ponovno nakon Dabrova, super teški 4b. Za kraj popnemo jedan kratki 5b da se malo ohrabrimo za sutra i krećemo prema Jezerskom.
Petru i Bojana čekamo na terasi penziona Kanonir. Oni dolaze oko 20:30 h, naručuju čaj i čine se dosta ozbiljni i zamišljeni, posebno Bojan. Da li smo mi uzrok tome, strah da ćemo zaglaviti u stijeni sutra? Kasnije, uz super štrudlu od jabuka njegove “punice” saznajemo da je Bojan bio na upoznavanju uže i šire Petrine obitelji u Jastrebarskom… Bojan predlaže da ukoliko cijena noćenja u penzionu bude prihvatljiva (zajednički dogovaramo maksimalnu prihvatljivu cijenu od 15 eura) prespavamo tu, što se po trenutnoj hladnoći i vlazi u zraku čini kao super ideja. Susretljiva domaćica penziona prvo nudi noćenje po 17 eura, međutim Bojan nakratko odlazi s njom u nepoznatom pravcu i cijena se spušta na 15 eura. Metode pregovora ne otkriva… Petra i Bojan velikodušno prepuštaju veliki bračni krevet tečajcima dok oni spavaju na uskim trosjedima.
Naspavani i odlučni nakon ranog doručka (ranog za nas, kasnog za naše vodiče) krećemo prema odredištu, Grintovčevom steberu. Od parkirališta do Češke koče potreban je dobar sat hoda, kao i od koče do ulaza u smjer. Vrijeme je za penjanje. Stijena je u hladu, sunce svuda oko nas. Prvi penju Bojan i Petra, a mi za njima, navezani većinom i na jednu nit Bojanovog dvostrukog užeta. Penjanje je kako i u vodiču piše “lijepo i napeto”. Lijepo za penjati, a napeto jer svako malo neki kamen projuri pored kacige. U jednom trenutku testiram Aninu kacigu i na nju guram nekoliko lopata kamena razne granulacije. Kaciga je ok, Ana malo manje…
Smjer je solidno opremljen klinovima, posebno kamin, a tu i tamo postavimo i koji čok. Nakon tri sata, malo muke i puno uživanja smo vani. Ispenjali smo pet zanimljivih dužina. Sretni i zadovoljni uživamo u pogledu. Bojan i Petra nam pokazuju ulaz u Veliku Babu. Tko zna, možda je baš ona sljedeća… Vrijeme je za povratak i zasluženu pivu u domu.
“Nasvidenje” Alpe!
PS: Hvala Petri i Bojanu na organizaciji penjanja i na odgovorima na 1001 pitanje.
