Riječki Alpinistički Klub

I kao šećer na kraju, Paklenica. Većina nas kreće u petak nakon posla, stajanje u Karlobagu na cugi da zbijemo redove, dolazak u kamp, postavljanje šatora i druženje sve do najnapetijeg trenutka večeri: proglašenja naveza i smjerova.

Ja sam dobio Editu  te su s nama išli Zdeslav i Damir u smjer Josipa Debeljaka. Podružili smo se neki još malo, neki još duže, trebalo je poći leći. Ujutro polazak, kava kod Dinka i pravac NP. Napetost raste jer priroda postaje sve ljepša, lagano se naziru i prve stijene. Nalazimo smjer i krećemo. Smjer je lijep, nije pretežak  pa se zabavljamo  postavljenjem međuosiguranja. Na vrhu odmor, uživanje u pogledu i dogovor da idemo u smjer Sjeverno Rebro jer imamo volje i vremena i malo nam fali akcije. Silazak ne želim više spominjati, evo opet sam se naježio, važno je da smo se svi spustili živi 🙂 Imamo oko sat vremena pristupa, ali se isplatilo. Smjer je predivan, prvih par dužina na grebenu, zadnje dvije na stijeni, a na vrhu smo bili nagrađeni predivnom policom na kojoj opet chillamo i uživamo u pogledu na stijenu preko puta na kojoj ekipa radi malo jače stvari. Nažalost, trebalo je krenuti natrag, po putu naći izgubljene naočale, pedulu i jaknu.

Predvečer smo se opustili, pričali lovačke, popili i pojeli kod Dinka. Nakon toga kamp i repriza prve večeri. Izvukao sam Anu i Centralni Kamin (CK), s nama idu Kiki i Vale, Danijela i Rino. Ujutro malo kasnimo, ali stižemo popiti kavu i recimo na vrijeme stići u smjer. Počinjemo u Watersongu, a onda stižemo neke Mađare i priječimo za Cenralni Kamin. Smjer je konkretan, ima svega i baš je bio zanimljiv. Na vrhu izlazimo na policu iz prvog dana, samo party nastavljamo sa stražnje strane u hladu. Tu nam se pridružila i ekipa iz drugih smjerova i bilo nam je baš veselo. Samo i tome glupiranju je morao doći kraj, spustili smo se drugim putem nego prvi dan, što je samo pokazalo nove ljepote nacionalnog parka, vidike i stijene. Ali špica svih glupiranja je bila kada smo se svi skupili niže u kanjonu, neki s nogama u Paklenici, naoružani pivicama, neprocjenjivo 🙂 Povratak u kamp, raspremanje kampa i dogovor za zajedničku klopu, na kojoj smo se većina pozdravili.. do neke nove avanture, nadam se da će ih biti jer ste svi super ekipa i mislim da govorim (radijskim glasom) u ime svih tečajaca kada zahvaljujem svim instruktorima koji su bili s nama ova skoro 2 mjeseca, a posebno našim “učiteljicama”, Klari i Petri 🙂 PEACE!