Kako je na školi – izvještaj broj 2
Tko je čitao zadnji izvještaj naučio je da ukoliko ne želite pisati isti, ne primajte Rafaja u auto. Ja auto ne posjedujem, čak sam izbjegavao da slučajno ne sidnem u ista kola u kojem se dotični vozi. No međutim uvalio mi ga je! Kako i zašto? Ni sam ne znam, vjerojatno zato jer nekad znam biti lajav. Pa ajd da to skinem s one stvari.
Subota, krećemo sa parkirališta Decathlona prema Buzetu tj. Kamenim vratima. Ivana C (postoji i Ivana L) koja ne voli stisnuti papučicu gasa vozi Dražena, Ninu, Nininu dosadnu četveronožnu frendicu Pegi koja je lajavija od mene (drugi put ona piše izvještaj) i mene. Dolazimo prvi te nakon nemirne vožnje parkiramo uz rijeku Mirnu. Ostatak ekipe ubrzo stiže, slijedi početno kilavljenje jer se nalazimo u hladnoći sjene nasuprotnog brda. Vučemo se ko krepaline do penjališta koje je odma priko ceste, navlačimo opremu. Već svima poznati vrli instruktori postavljaju smjerove koje ćemo penjati prvo na topaka pa onda kao prvi međusobno se osiguravajući. Imena i ocjene smjerova ne znam. Znam da sam penjao sa Ivanom C, da sam se u jednom detalju navukao na komplet i pri spuštanju se dva puta ka pršut u sušari okreno oko svoje osi. Za to okretanje krivim vođu broj 2, dalmatinskog zagadura Rina koji mi je stalno nešto pribotunava. Mi pitomi ljudi iz Požege smo na to osjetljivi.
Za usporedbu Ivana C se prošetala tamo di sam ja penjao, bez navlačenja na komplete a kamoli okretanja oko svoje osi. Na pitanje kako je prošla zajebani detalj u kojem sam se navukao na komplet spominje nekakvo trenje, ma kakvo trenje luda ženo!? Pa ono je majkemi glađe od monitora laptopa u kojeg trenutno gledam. Ja na kraju penjanja iz noktiju izvadim više zemlje i šljunka nego Alija Sirotanović ugljena iz rudnika uključujući i vegetaciju koja raste na tim vertikalama a Ivana ni milimetar kvadratni laka na svojim noktima sastrugala nije.
Iza penjanja Ivana C, Ivana L, Liza i ja idemo kod šjor Novaka koji nam je pokazao klinove, bajle, čokove, frendove, heksove i upotrebu istih govoreći o pukotinama, kutevima, produženim kompletima, vrsti stine, trenju i širenju frendova. Nakon demonstracije i sami smo ih probali postaviti, slušali zvonjavu klinova, izbijali ih. Mislim da je Novak u autu nosio štemalicu jer nas je nonšalantno pustio da se igramo frendovima ne pazeći oćemo li ih prezaglaviti u vječnost. Na pitanja o tome kako sve to drži, te pouzdanosti istih, Novak je prosipao svakakve odgovore uz Mona Lisa osmijeh i pogled u daljinu.
Nakon toga nam je pa cukar, opizdilo sunce u glavu i ulovila nas fjaka, lagano smo ošli do ruksaka, sili na stinu i krenili čalabrcnit nešto slatko. Fjaka je trajala nešto ništa, žvačući jafa kekse (ne kupujte crvenkine jer Rafaj baš te voli, mućko đubre je to i reklo svim tečajcima) voljeni vođe nas šalju u ”dugi” smjer u kojeg zbog gužve ne ulazimo a da nebi bilo linčarenja naši vođe sadisti dok piju kavu tiraju nas na prusiciranje koje smo btw već apsolvirali na zadnjoj vježbi.
Gužva prolazi te penjemo ”dugi” smjer u kojemu je bilo klizno sidrište na 3 točke (dva čoka i frend) te na kraju pravi absail sa uređenog sidrišta, ovoga puta simulacija nije bila kenjanje po šumi nego po nekakvom kozjem putu uz stinu, napredujemo!
Iza smo još nešto malo penjali te za kraj Deva i (zaboravio sam ime) demonstriraju popuštanje partnera sa autoblocka koji penje kao drugi, prilikom demonstracije puca jedna točka sidrišta (pješčani sat) te se uvjeravamo u važnost sidrišta na dvije ili više točaka. Slijedi birtija, zajebancija, piće, iće, pišanje, pranje ruku i povratak kući.
Nedilja, okupljanje kod putnika u 8:00 gdje smo pili KAVU pola sata pa na Kamenjak. Inače na samom početku škole tj. uvodnom predavanju od strane naših vođa je bilo lakonskih izraza: ”KAVA se pije doma”, ”alpinizam odbojka nije”…
Dolazimo na Kamenjak tj. ono parkiralište ispod, do gore šetnja sa Vanjom koja s obzirom na uganuće brzo gazi, ko gusar sa drvenom nogom, u takovom stanju i penje. Gore nas vođe raspoređuju, Tea i mene šalju u Kamin gdje Teo penje kao prvi. Osiguravam i pratim Tea koji priča sam sa sobom, ohrabruje se, znoj mu lipta niz čelo, viče ljubavi zategni, dragi drži me, mile izjave prestaju dolaskom do Branimira na prvom sidrištu. U međuvremenu Rino okolo zvirla sa nekom bilježnicom a Rafaj vreba. Stalno se pitaš je li ti negdi iza leđa, on stalno prati naše postupke i jedva čeka da netko napravi nešto loše samo da te spizdi i očita bukvicu uz Clint Eastwood pogled, (slika 1, mućko đubre). Ubuduće sve po PS-u, ne dajte mu da gušta!
Teo slaže sidrište, komunikacija u stini perfektna, obavimo sve kol’ko se sićam školski (Rafaj komentira nije), drugu dužinu idem kao prvi i na zadnjem sidrištu Kiki slaže dva sendvića uz komentar ”baš si sada morao doći”. Vidno bolji sendvić sa više materijala ostavlja sebi a onaj manje bolji šalje Ines koristeći mene kao kurira kada budem abseilao.
Nakon abseila Rafaj me u svom zvirlanju vidi nezaposlenog te šalje sa Barbarom u Logični smjer. Barbara ima želju ići kao prva, drage volje kavalirski prepuštam, u jednom detalju nije sigurna hoće li desno ili livo (toliko o imenu smjera). Rafaj zagovara desnu opciju, Deva je vraća livo, ja nešto mrmljam, klasična hrvatska priča, jedno radi a troje gleda i mudruje. Na kraju prevladava liva opcija i Barbara a nakon nje i ja kao drugi to penjemo te dolazimo do Alena na sidrištu odakle je ostatak smjera do zadnjeg sidrišta za absail na kojemu je bio Adrijan čista pizdarija.
Kasnije se događalo još štošta u smjeru Pepo, Teo je u njemu imao dramatičnu borbu a nakon njega se Bojana malo smandrljala i sada ima najveća muda od svih nas, no to su priče za šank a ne izvještaj. Na kraju dana se penjalo, pokušavalo riješiti prvi gib u Tončici 6a (bez uspjeha), ponavljalo popuštanje partnera sa autobloka i birtija.
Da rezimiramo, ukoliko ne želite pisati ove izvještaje ne vozite mućko đubre, na predavanjima sidite tamo do onog frižidera u kojemu je neko truplo i ne privlačite pažnju tj. ne budite lajavi.
Šime iz Požege, 1. a
