Jesih-Potočnik na Debeloj peči
Debela Peč (2014m), smjer: Jesih-Potočnik IV/III 500m, navezi: Miljenko Serdarević-Dragan Čorak, Marko Lalić-Marko Andrić, Vedrana Simičević-Bojan Rafaj
U subotu navečer stižemo u Kovinarsku koču-dolinu Krme (spavanje 10 Eur.). Lalić i Andrić planiraju težu Sekločevu smjer, a mi ostali Jesih-Potčnik. Buđenje za Vex i mene u 4.30, želimo izbjeć popodnevnu kišu, do odlaska se i ostali spuštaju na doručak.
Dobrih sat vremena pristupa i na ulazu smo. Odlučujemo se za opreznu i sporu varijantu navezivanja odmah na početku. Zbog čega gubimo cca 2 sata vremena, prelaze nas Dragan i Miljenko, a pod prvim snežišćem sustižu dva Marka (zbog ne idealne prognoze se nisu željeli boriti s V,A1 smjerom i idu za nama tražeči prijazno plezanje).
Cijelu tu prvu trećinu koja je nama “dala” 7-8 dužina treba solirat, teren je travnato krušljiv, klinova nema a međuosiguranja nepostoje. U ovom djelu Vex dobiva leteći projektil u šaku ruke, stišće zube i nastavlja dalje.
Kod prvog snežišća kreće ozbiljnije penjanje, po i uz žljeb/kamin. Ta druga trećina ima ponešto klinova i krije detalj smjera – 20 metara visok kamin, dobro poklinan. Na moju sreću ne traži penjanje na trenje, ako ste visoki tim bolje. Dalje idu “zanimljive” trojke te nakon spoja sa Sekločevom i mnoštvo klinova, time je orijentacija znatno olakšana, a i osjećaj sigurnosti veći.
U zadnjoj trećini smjer nudi prečku u lijevo koja sama po sebi nije pretjerano teška, ali treba pazit što se hvata i na što se staje. Zadnja dužina vodi do travnate padine po kojoj se bez poteškoća dolazi na sam vrh Debele Peči. Vrh nudi pogled na šumu Pokljuke i Bledsko jezero prema kojima se spušta blaga padina i okolne vrhove koji izgledaju svakako manje pitomo. Imali smo sreće da nas očekivana kiša nije ulovila, ali su se oblaci prijetili, pa smo brzo krenuli u dolinu.
Silaz prati planinarski put, koji je u svom početku valovit dok ne počne strmi silaz prema Krmi. Na jednom mjestu je i neugodni prijelaz preko snežišća. S vrha do doma cca 2.5 sata.
Smjer je u početku odvratan, em nema osiguranja, em nisi siguran kojim putem krenuti. Kasnije se dojam popravi, a na vrhu tako dugog smjera (i više od obećanih 500m i 7-9 sati boravka u istom) ostaje samo zadovoljstvo što se popelo nešto toliko dugačko sa svim problemima koje takav uspon nosi.
Navečer ostavljamo Miljenka i Dragana u Alpama, a mi prašimo doma. Neznam od kud im snage, ali drugi dan uspješno savladavaju Kranjsku poć IV/III 250m u NŠG.
Miljenkov izvještaj možete pogledati na forumu, evo i linka.
