Izlet u Dolomitima, 12.-15.VIII.2016

19 kolovoza 2016 Autor: Đana Petrović RAK

Već neko vrijeme želim organizirati penjački izlet u Dolomite i napokon se pružila prilika za produženi vikend Vele gospe. Vremenska prognoza je bila više-manje dobra.

Iako je u mom pozivu prema članovima bio naglasak da je izlet zamišljen za manje iskusne penjače da penju sa iskusnijima, sa zadnja 2-3 tečaja se prijavio samo Milan. No, na moju radost, bilo ih je još par koji su prvi put penjali u Dolomitima (pa je ipak moja logistička priprema bila donekle od pomoći) 🙂

Skupilo nas se 11 te smo krenuli u petak popodne očekujući iznimne gužve u prometu, no ipak nije bilo tako strašno. Odredište nam je bilo područje Passo Sella te smo spavali na penjačima poznatom mjestu (3 auta, 4 šatora).

Ta je noć bila prilično hladna pa smo ujutro bili dosta usporeni, tražeći sunce na pokojem zavoju iznad, da se zgrijemo i osušimo šatore uz doručak. Kad smo se napokon pospremili, raspršili smo se po tornjevima Selle i Piz Ciavazesu sa još gomilom ljudi tako da je u svakom lakšem smjeru bio vlakić. Na žalost, Dragan ipak nije mogao penjati zbog ozljede ramena pa je okolo šetao i čekao da se spustimo. Po spuštanju iz smjerova smo pili kave/pive, kuhali, družili se i uživali. Ponovo smo digli šatore i nakon okvirnog dogovora „šta sutra?“ utonuli u malo topliju noć i zaslužene lijepe snove.

Nedjelja opet isto, probudiš se, spremiš šator, žuriš na sunce zgrijat se i jest, pa žuriš u smjer da bezuspješno izbjegneš gužvu.. Ovaj put smo svi bili u Piz Ciavazesu, a Dragan i Klara su bolovali „na podu“. Nakon ispenjanog smjera su Barbara, Jug i Vex krenuli prema doma zbog obaveza, a mi ostali smo laganini kuhali i pregovarali hoćemo li prema Cortini ili ostati na Selli… prognoza se kvarila, davalo je ranu kišu i tu i tamo.. Pao je dogovor da se preselimo na Falzarego, kako bi sutradan bili bliže doma i kako bi penjali kratkiće na 5 torri.. Iako je Cortina bila crna kad smo stigli na Falzarego i cijelo vrijeme je sijevalo, kiša je pala tek oko 3:30 ujutro, a do cca 6:30 se već pokazalo i sunce te je jutro bilo baš lijepo. Navečer su nam se pridružili Ines i Kiki koji su došli na par dana godišnjeg, no bojim se da im prognoza i ne ide baš u prilog.

Doručkovali smo na Cinque Torri, a zbog kiše prognozirane oko podneva smo birali kratke smjerove. Nakon smjerova smo krepivali na suncu i tražili hlad iza/ispod autiju, „obavili“ kavu/štrudlu u domu, te čekali 15:30 da dignu rampu na cesti kako bi mogli krenut doma. Kiša je pljusnula tek oko 16h, kad smo već svi sjedili u autima i čekali u gužvi….

Žao mi je da nije više „friških tečajaca“ prisustvovalo kampu jer im je to bila idealna prilika za upoznavanje Dolomita i općenito penjanja neopremljenih smjerova. Htjela sam čut/vidjet koje znanje im fali, odnosno sa čime se muče u stijeni. Ovako sam samo primjetila da se neki ne znaju snać u stijeni u smislu pronalaska logične linije trojke ili četvorke, naći ulaz u smjer, no obradovalo me da (oni s kojima sam ja penjala) dosta dobro postavljaju čokove/frendove s obzirom na njihovo iskustvo. Dakle, možda bi na tečaju trebali „bolje“ odraditi ‘Pripremu penjačkog uspona’ ili samo više piliti po tome… Sve u svemu, bilo nam je lijepo 🙂

Što smo penjali:

Subota 13.VIII.

I.Torre del Sella