Riječki Alpinistički Klub

Prvo izdanje alpinističkog kampa pod Biokovom u sjećanje na Tonija Rosa i Igora Skendera okupilo je čak 130 alpinista.

Maja, Elvin i ja sudjelovali smo prošlog vikenda na velikom alpinističkom kampu na Biokovu »Glavno da se klajmba« u sjećanje na Tonija Rosa i Igora Skendera. Bez obzira što je bura omela planove, nešto se i penjalo, a atmosfera je bila fenomenalna. Ionako je bit kampa bilo druženje, a sam filing kad čovjek ima priliku podružiti se i podijeliti iskustva s toliko puno alpinista iz drugih gradova, pa i drugih zemalja je nevjerojatno inspirativan. Maja i ja smo namjeravale popeti Dalmatinski san, ali nas je jaka bura u subotu ujutro ipak odvratila od tog nauma, pa smo popele jedan precjenjeni 6a 170-metarski smjer u Malom Borovcu, Superpanoramica. Elvin je u navezu sa Davorom popeo famoznu Solju, VIII-, 300 metara u Velikom Borovcu, ali je nije uspio osloboditi, tako da smjer, koliko znamo, i dalje ostaje na jednom slobodnom ponavljanju i tvrdnjama mnogih da je za ocjenu teži od predloženog. Drugi dan je bura puhala još jače, pa su na rasporedu bili sportići, ali samo penjanje ionako je ovaj vikend bilo u drugom planu. U nastavku, da se ne ponavljam, evo moje »službene« reportaže:

[Show slideshow]

Nije važno što u Hrvatskoj pada prvi snijeg u godini, nije važno što iznad Makarske dere olujna bura. Važno je samo da se klajmba. Omiljeni moto Tonija Rosa ovog puta nisu samo na internetu »lajkali« mnogobrojni hrvatski alpinisti, već su se po tom načelu u ogromnom broju okupili ovog vikenda (7.-9. listopad 2011.) u Bastu pod Biokovom, kako bi se družili, penjali i prisjećali prerano preminulih prijatelja i odličnih mladih alpinista Tonija Rosa i Igora Skendera, no i Martina Užarevića koji je trebao biti jedan od organizatora skupa. Domaćini i organizatori iz makarskog SAK EXTREMA, te njihovi »pomagači« iz AO Velebita, AO Željezničara i KA HPS koje je iz Zagreba koordinirao Krešimir Milas mjesecima su pripremali alpinistički kamp »Glavno da se klajmba« u sjećanje na Tonija i Igora koji su bili članovi navedenih klubova i odsjeka, a u biokovskim su stijenama, često zajedno, proživljavali svoje najljepše penjačke avanture.

No ono što je počelo kao susret koji bi trebao ojačati sjećanja, pretvorilo se u veliki skup hrvatskih alpinista – koji su pristigli iz Istre, Osijeka, Zadra, Splita, Varaždina, Rijeke i Zagreba, te njihovih gostiju iz Srbije, Crne Gore, BiH, Slovenije i Italije – najveći takav koji se u Hrvatskoj dogodio u posljednjih deset godina, ako ne i duže. Malo selo Bast pod Biokovom pohodilo je oko 130 ljubitelja planina i penjanja kojima nije bilo teško potegnuti stotine kilometara po lošem vremenu kako bi se družili i podijelili pokoje iskustvo, čašicu razgovora ili tanjur-dva graha i srdelica koje su tijekom dvije večeri agilni organizatori priuštili svojim gostima. Veliko hvala ide i Općini Stara Baška, Parku prirode Biokovo i lokalnom stanovništvu u Bastu koji nisu imali prigovora na ponekad bučne alpiniste što su se šatorima razmiljeli po užem centru Basta, nakon što su za spavanje predviđena škola i nekoliko obližnjih pećina pucale po šavovima od prekapacitiranosti.

Nakon snijega i drastičnog pada temperatura zbog kojih su mnogi došli u Bast vukući se po autocesti iza ralica, subotnje i nedjeljno jutro osvanuli su pod suncem, no i na udaru jake bure. Unatoč jakim refulima, penjalo se u više velikih stijena Biokova, od Bukovca do Velikog Borovca i ubilježilo bar pedesetak dugačkih smjerova, što zaspitanih, a što klasičnih. Dok je šarolika ekipa uživala u panoramskim razgledima koje pružaju police biokovskih stijena i fajtala svoj put kroz karakteristične biokovske ploče, nešto niže u Makru u »promet« se puštalo novo sportsko penjalište koje su makarski penjači posvetili dvojici prijatelja, a na susjednoj Smokvini Ognjen Konan Nizo je marljivo ručno urezivao spomen ploču za Tonija s jednom, ali vrijednom porukom: »Život je čudo koje se neprestano troši i osipa, lijep je koliko ga razumiješ«.

No pravi razmjeri ovog impresivnog skupa vidjeli su se tek u večernjim satima, kad su se svi ti silni navezi nauživani tog jedinstvenog spoja mora i moćne planine, spustili do male škole u Bastu i nastavili se družiti u opuštenoj atmosferi. Pravi je gušt bio osjetiti se dijelom tako velike alpinističke zajednice, proćakulati s nekim iz drugog grada ili zemlje koji dijeli tvoj način života, upoznati toliko novih ljudi i sresti prijatelje koje viđaš rjeđe no što bi htio. I baš je na ovom, prvom skupu pod Biokovom bilo posve jasno da o utjecaju Tonija, Igora i Martina na cijelu jednu generaciju alpinista neće, naime, govoriti samo linije koje su ostavili u stijeni ili fotografije s penjanja, već prvenstveno sva ta silna prijateljstva kojima su kumovali za života.

A pored spontanog druženja, imao je kamp i svoj mini polu-službeni dio tijekom kojeg su dvojica trenutno vodećih hrvatskih alpinista, Varaždinac Igor Čorko i Riječanin Elvin Sindičić dobili posebna priznanja KA HPS za svoje iznimne alpinističke uspone u posljednje tri godine. Potom je u publikom natrpanoj dvorani škole Čorko, od ovog vikenda poznat kao »Mr. stropić«, održao predavanje o svojim oslobađanjima teških big wall smjerova diljem svijeta. Na kampu je i Igorovim roditeljima Maji i Miodragu Skenderu uručena Igorova diploma s naslovom Alpinist koji je kao član AO Velebita stekao još prošle godine položivši ispit u organizaciji KA HPS, a Tonijevom bratu Ninu diploma s počasnim naslovom Alpinist koji je KA HPS Toniju dodijelila za posebne zasluge i postignuća u hrvatskom alpinizmu. Većina sudionika skupa sa sobom je kući ponijela i službene majice kampa za koje je ilustraciju osmislio akademski slikar i penjač Perica Matijević.

Prve povratne informacije govore da je ovo – nadamo se svi, tek prvo u nizu od mnogih izdanja kampa »Glavno da se klajmba«, mnogima itekako napunilo penjačke i emotivne baterije. Da je bar ovakvih događanja više, pomislili su mnogi od nas kad smo se u ponedjeljak vratili na posao ili studentske klupe sretni da smo bili dio nečeg tako posebnog. I što još reći osim hvala svima koji su kamp inicirali, odšljakali ili dali podršku dolaskom i vidimo se valjda opet pod Biokovom…

Odlična galerija Marka Bulatovića nalazi se ovdje