Glavno da se klajmba 2017.
Ići ili ne ići, hoće li padati ili će puhati? Pa bih išao, pa ne bih išao, pa s kim, pa je li preskupo ili ipak nije? Mnogo pitanja na koja nema racionalnog odgovora, ali ni penjanje nije baš racionalno stoga je odgovor svakako, ići! Kako ni Zdeslav ni ja nismo nikada bili na ovom svojevrsnom skupu penjača Hrvatske, pa nismo baš znali kako to izgleda. Mogu reći vrlo dobro, a za materijaliste bitno je znati da je sve džabe.
U petak, kasno navečer stižemo u Gornja Brela, a kiša pada pod većim nagibom nego što će biti ploče na našem novom bolderu. Smještamo se u sportsku dvoranu lokalne škole, domaćini nas dočekuju sa džaba fažolom, upoznajemo penjače koje smo do tada viđali jedino na fejsu. Uz ugodnu priču sa standardnim temama o penjanju, pokoju pivu i zvuke klasične gitare, zaspivamo na parketu školske dvorane.
Jutro donosi olujne udare bure i višesatno kafenisanje u Nipperu, ali Aladin kaže da će bura popuštati pa oko 11 krećemo prema Malom Borovcu. Odlučujemo po preporuci penjati Sive jeze 6b 150m jer imaju četiri dužine, a moguće je i nastaviti do vrha preko smjera In a gadda da vida. Tako je i bilo, a u stijeni je puhalo puno manje nego ispod nje pa nastavljamo još šest dužina do vrha. Na vrh Malog Borovca izlazimo sa mrakom i jurimo dolje da stignemo na predavanje. Sive jeze vrlo lijepe, dobro zaspitane i konstantne, Paolo Pezzolato kaže za detaljnu dužinu da ima najbolju stijenu u Hrvatskoj. Nastavak preko In a gadda da vida je malo rjeđe pospitan i forsira ćelave ploče, izlaznu, detaljnu duzinu je moguće zaobići pa to sa sumrakom i radimo. Stižemo na početak predavanja Ive Božić čija nas tema fascinira jer nismo ni znali da postoje smjerovi dulji od 2000m u Kirgistanu koji, kada ih nakon više dana popneš moraš i isto toliko metara abseilati.
Domaćini nam serviraju odličnu večeru od skuša na žaru, krumpira i pive i to sve džabe! Ako to ne privuče penjače materijaliste ne znam što bi moglo. Pivo se džabe toči, a nitko ne leži u „knockdown-u“. Ne znam jesu li penjači otporni na alkohol ili jako pristojni ljudi.
Opet zaspivamo uz ugodne zvuke gitare na parketu dvorane.
U nedjelju kraće kafenisanje i krećemo prema Vrisovim Gavicama na kojima penjemo Falci 6a+ 130m sa četiri dužine kako bismo stigli krenuti doma u neko pristojno doba. Smjer karakteriziraju tvrde 6a dužine sa jednom potpuno neopremljenom 5a dužinom između njih. Abseilamo na drugu stranu barijere te se sretni i veseli spuštamo u Brela pa doma.
Zaključak: svakako se isplati ići na Glavno da se klajmba, ako ne zbog predobre dalmatinske stine onda jer je sve džabe!
Andrija Rubinić