From Earth Till Heaven
Više godina sam želio ići penjati neku veliku stijenu u Austriji. Uvijek sam čitao da imaju dobrih stijena, smjerova i planina, a meni su se odlasci u Austriju svodili isključivo na ledno penjačke izlete.
Prije nekoliko godina sam vidio odličnu reportažu na jednom slovenskom blogu te si spremio link kao potencijalni cilj. Ovaj vikend sam se dogovorio sa Davorom te smo se uputili u subotu popodne prema pokrajini Lofer i malom mjestašcu Reith iznad kojeg dominira petstometarska sjeverna stijena Alpwanda (cca 1.700 m NM).
Nakon 6-satne vožnje smo stigli u Reith te smo imali taman toliko vremena pogledati stijenu s početka makadamske ceste otkud vodi pristup i razmisliti gdje ćemo prespavati. Tamo su bili neki Nijemci koji su nas upozorili da je divlje kampiranje zabranjeno, ali da se smije spavati u autu, a kako je naš auto premali za takve egzibicije vratili smo se par kilometara nazad do predivnog kampa na najmekšoj mogućoj travici. Na recepciji nije bilo nikoga, a kako smo ujutro rano otišli na penju prošli smo mukte.
Od rampe 600 m pristup vodi po makadamskoj cesti te kasnije strmo po planinarskoj stazici s koje u visini podnožja stijene kreće odvojak za pristup. Smjerovi su označeni ugraviranom pločicom te nismo imali nikakvih problema naći ulaz. Cca 2 sata od auta.
Ponijeli smo nekoliko skica radi straha od gužve, ili mokre stijene, ali u glavi smo pikirali smjer From Earth Till Heaven, koji slovi za najduži i najljepši u stijeni.
Sam smjer nas je oduševio, svakih par dužina smo klicali od oduševljenja i komentirali da je ovo najljepša dužina, i zaista je tako, lijepa i otvorena strma stijena, kompaktne ploče s krimpićima, jedan teški kamin, duge pukotine, malo prevjesa i za kraj fenomenalna zračna priječnica na sam rub brida iznad najvećeg stropa vidljivog još iz doline. Sidrište na samom bridu, maksimalna eksponiranost i glasina kruži da je od tuda smjer dobio ime till Heaven…
Smjer je raskošno opremljen spitovima, zaista pedantno , skica je precizna čak utoliko da piše koliko metara i koliko spitova ima po dužini. Penjali smo 7,5 sati, izmjenjujući se u vodstvu, dužine nam se nisu činile teške, mada moram reći da je sve skupa dosta konstantno te od 17 dužina čak 7 je bilo u rangu sedmice, ostalo šestice te tek nekoliko petica i četvorki.
Stijena je do kasno popodne u sjeni, pa smo imali pravi alpski ugođaj, tek negdje oko 16-17 provirilo Sunce.
Silaz je bilo teško pogoditi, jer nema stazice, tek povremeno pokoja možica od kamenja, ali je Davor kao iskusni tragač ubo pravu put te smo za cca 2 sata stigli nazad do auta.
Tu smo našli sve potrebne informacije te zaista preporučujem svima ovaj izlet: http://bruederl.userweb.mwn.de/
Pozdrav, Elvin