Via Triathlon V+, VI, 200 m i Don Quixote, VII, 950 m

[pako]

Via Triathlon V+, detalj VI, 200 m
Nakon godinu dana, stari navez se ponovo navezao. Igor i ja smo se dogovorili da bi za vikend u Dolomite i ni manje ni više, Marmolada. S obzirom da sam ja tek malo kasnije mogao krenuti, Don Kihota smo odlučili penjat u nedjelju, a subotu nešto kraće za upenjavanje. Nakon malo istraživanja vodiča u oko mi je upao jedan smjer, meni opčinjavajućeg imena, Via Triathlon. Nalazi se na ispod Passo Gardene na Torre orientale delle Meisulles dala Biesces. Koliko znam, tamo nitko poznat nije do sada penjao i zato je bilo još zanimljivije.
Stijena je sjeverno orjentirana, a smjer je 200 m konkretnog penjanja sa malo mogućnosti postavljanja međuosiguranja i završava prekrasnim kaminom u kojem sam baš uživao. Imali smo dvije skice. Po jednoj sam ja penjao šesticu, a po drugoj Igor. Kako god, nije bilo lako, ali je bilo zanimljivo. Pristup je zanemariv. Jedino šta je parking problematičan jer je namjerno zatrpan pa se treba negdje ugurat uz cestu. Vjerojatno radi opasnosti od odrona. Silazak je vrlo jednostavan. Preko travnatog vrha, stazicom pokraj slapa Murfreit. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakav je zimi.
Don Quixote, VII, 950 m
Nakon uspješno obavljenog uspona i silaska, skuhali smo si paštu, popili čašu vina i prebacili se u Malga Ciapelu. Parkirali smo na zadnjem parkingu da bi skratili pristup prema domu Falier jer smo bili dosta kasni. Informaciju koje je Igor imao da se ne treba rezervirati smještaj, pokazala se netočnom. Srećom, našao se jedan talijanski alpinista, koji je domarici, nakon šta nam je rekla da možemo slobodno spavati vani, rekao da ima jedan slobodan krevet jer je odustala jedna djevojka iz njihove ekipe. Tako da smo se nas dvojica stisla u jednom krevetu i zajedno nismo spavali. Bar smo uštedili za jedan krevet, a i dobili smo jednu grapu, dec svakom. Od jednog drugog starog alpiniste.
Ustajanje u 4:45, doručak bauljanje i potraga za ulaskom u smjer. Tek kad se razdanilo smo ga našli i ušli u smjer nešto prije 7. Pristupa je bilo sat i po, dva. Kad smo bili kod ulaza, taman je jedan navez ulazio i više ih nismo vidjeli. Prve četiri dužine se penju paralelka i bilo bi dobro skratiti uže da se smanji trenje. Dalje se redaju dužine umjerenih ocjena na manje, više kompaktnoj stijeni, ali nikako ne bezazlenih težina. Na polici smo bili u deset i činilo se da sve ide po planu. Nakon sljedeće dužine, stižemo čehe i skužimo da face penju u gojzericama, a stigli smo ih samo zato jer su malo zalutali. Ali, avaj. Sada su se drastično usporili i počinje čekanje na sidrištima. Lijepo penjanje je sada isprekidano sa smrzavanjem na sidrištu. Igor, naravno, stječe prijatelja Vašeka, a ja umirem od bolova u nogama i hladnoće. I detalj su frajeri (težu varijantu kao i mi) prošli u gojzericama, ali su se razbili i ipak obukli pedule za kraj. Do tu je stijena uglavnom bila kompaktna, ali nakon sljedeće dužine (još jedna šestica po pločama) počinje krš. Detalj je Igor prošao maestralno, a ja slobodno po kompletima. Bar par najtežih metara. Dužinu ispod i do vrha je sve on vodio. Meni je bilo previše. Smjer na žalost završava sa krušljivim sranjem od kamina. Bio sam vrlo sretan šta ga nisam vodio. Na vrhu smo bili oko 17:00. Pojeli i počeli sa apsajlom. Koji god da se opis gleda, ima bar dva duuga apsajla. Mi smo ih napravili tri i još jedan preko početnog dijela ledenjaka. Na spustu smo još stigli Čehe, malo popričali s njima i ostavili ih. Put do Malga Ciapele je stravično dug. Zadnji uspon do auta sam išao sam i oko 22:45 sam bio kod auta. Igor je pričekao dvadesetak minuta niže sa stvarima. Pošto je bilo kasno, glas razuma (Igor) je prevladao i ostali smo spavat i ujutro krenuli put Rijeke.
Nemam prave riječi za smjer. Nikad prije nisam penjao nešto tako dugo i zahtjevno. Stijena je uglavnom kompaktna, a orijentacija nezahtjevna. Skica sa PlanetMountaina je dobra, a dobro dođe i opis sa thecrag.com. Don Kihot je toliko velik smjer da Via Triathlon, koji je za mene vrlo lijep i vrlo zahtjevan baš neopremljeni smjer ostaje jedva u sjećanju.
Sve u svemu, uspješan vikend.