Datum: 9.9.2012
Smjer: Igličeva, Mala Rinka
Vrijeme: Sunčano i toplo
Evo moj prvi ispenjani alpski smjer i moj prvi izvještaj na forumu, nadam se da će i jednog i drugog biti još puno u budućnosti.
Naša mala avantura počinje u subotu, oko 4 popodne, kada krećemo za Postojnu gdje se nalazimo s Hrvojem i Editom, prekrcavamo stvari i nastavljamo za Logarsku dolinu. Oko 10 smo u domu na Okrešlju, pivo i večera i već je vrijeme za spavanje. Buđenje u 5 ujutro, u 5.30 već doručkujemo dok se s istoka preko planinskih vrhova polako pojavljuje prvo svijetlo...neprocjenjivo! Malo iza 6 je pokret, nakon sat vremena hoda smo pod stjenom gdje se razdvajamo; Hrvoje i Edita idu u Vzhodna smjer, a Miki i ja u Igličeva.
S nalaženjem smjera nema problema i točno u 8 krećemo sa police iznad ulaza jer je dole na ulazu stjena mokra. Prva dužina ide iz žljeba pa po bridu, ja nastavljam u drugu koja je opet brid/ploča ali malo lakša, i prvi put se susrećem sa situacijom da imaš jedan jedini klin u dužini... hm... dakle tako izgleda alpski smjer!
Zanimljivo.
Miki nastavlja još 20-ak m iznad mene, radi sidro ispod žljeba gdje smjer skreće u lijevo i propuštamo neke domicilne stanovnike koji su dosta brži od nas.
Ovdje nam Hrvoje javlja da oni odustaju od penjanja obeshrabreni kamenim odronom koji je proletio u njihovoj blizini i umjesto toga se odlučuju za uspon na Kamniško sedlo i chillanje na livadi pored doma gdje prisluškuju našu komunikaciju u smjeru preko Motorole i valjaju se od smjeha...!
Za to vrijeme Miki napada slijedeće tri dužine, redom IV+, IV+ i V+, u posljednjoj je i priječnica preko ploče gdje kreću prve salve psovki i j.... matere. Na sidru mali odmor, banana i voda i ja nastavljam dalje, a Miki odmara, malo idem previše desno i moram otpenjat 2 m unatrag preko ploče...uuuuh...idem preko police lijevo i dolazim pred kamin. Sidro. Sljedeća je opet Mikijeva, prvo kamin i prve psovke, ponovo priječnica i prava bujica psovki, izlaz ispod stropa i uzdah olakšanja, pa brzo preko ploče do vrlo udobnog sidra, sljedeća eksponirana ploča je opet Mikijeva. On uzima predah, a ja idem u predzadnju, koja ide preko kršljivog brida i opet, naravno, samo jedan klin...posljednja dužina za Mikija nekih 20-ak metara, izlaz između stijena i ...gotovo, ukupno 6 sati u stijeni.
Uskačemo u tenisce, spremamo opremu, na vrhu mali odmor i niz sipar pa po ferati pa opet sipar i nakon sat i pol smo u domu, tapšanje po ramenu, čestitke za prvi alpski smjer i pivo!!!
P.S.
Dom na Okrešlju, spavanje 6 €, pivo 3€, sav je rokerski i alternativan ali kad vidiš madrace i jastuke najradje bi na podu spavao
i to bas lijepom, kao i Miljenku koji je inicirao pohod 
