Prvi alpski smjer nakon što mi je puknuo prednji križni ligament, penjala sam s Vex u Maloj Mojstrovci - Severni raz (30.6.'12.). Prilaza je bilo malo, smjer je bio prilično lagan (300m IV/III) i osim neugodnog padanja kamenja iz Hanzove poti, sve je prošlo super. Jedino mi je u smjeru psiha proradila pa nisam baš puno dužina vodila
Nakon toga, malo pauze pa 4. i 5.8. idem u Dabarske kukove. Ovaj put se odlučujem za malo teže smjerove, ali penjanje kao druga dok ne vidim kako ću se osjećati na stijeni. Prvi smjer Il Risveglio dei Mascherini (95m, 5c) sve vodi Nino J. Smjer je baš ful lijep. Na vrhu Okruglog kuka absajlamo na drugu stranu i penjemo smjer Elvis (90m, 6b+). Prva dužina 6a+ malo je psihodelična jer je dosta zračna, a na nekim dijelovima koristiš samo trenje i za ruke i za noge
I tako sam ja zaključila da ispadanje koljena u smjeru i nije toliko strašna stvar, pa 14.8. idem s Vex i Rafajem posjetit Bele vode, Visoku belu špicu, smjer (koji drugi nego:) Severni raz
Smjer ima nepoznato metara (po nekima 280, a po drugima 350m), a ocjena je III-IV. Pristup meni prilično naporan jer baš i ne treniram zadnjih mjeseci to koljeno, no svejedno dolazim do bivka za onoliko vremena koliko piše na markaciji, 2ipo sata. U smjeru smo malo spori jer nas je troje, ali se zato super zabavljamo, slikavamo i zezamo. Silaz započinje sa nekoliko apsajla (pa idu i klasični problemi zapetljavanja užeta prilikom izvlačenja, nedolaska do poda i sl.). Kad smo se konačno dočepali bivaka, onih 2ipo sata uzbrdice trčimo dolje za sat i po. Cool. E da, skoro zaboravih, na pol smjera na sidrištu (polici) prtljam nešto po opremi, izgubim ravnotežu, ostanem samo na unesrećenoj nozi - i naravno, ispadne koljeno
Zaključak priče... treba penjati (i malo više trenirati koljeno)
(za one koji ih još nisu vidjeli)