Navezi: Andrić - Mile (Matičar, ali ipak prijatelj)
Zorica - Rafaj
Došli pod Babu u subotu navečer rastuženi gorkom spoznajom da nakon 21 u slo nema pive za kupit, nismo sigurni, ali mislimo da benzinske nakon ponoći ne toče ni benzin. Smjestili se u tovarnu žičnicu. Dizanje u 5 dok smo doručkovali kraj nas prolazi ponešto naveza i nadamo se da ne idu gdje i mi.
Naravno da su išli, nakon 45 min pristupa na ulazu je 3 naveza zagrepčana i neki slovenci već u smjeru.
Na malo bezobrazan, ali koliko je god to moguće obziran način prestižemo sva 4 naveza ispred nas, te u 4. dužini nema nikoga ispred nas. Gdje možemo spajamo dužine gdje nam fali užeta penjemo paralelno. Nakon detaljne dužine, gubimo skicu, ali nas zelene strelice i sjećanje od lanjskog uspona vodi pravim putem. Odmor na polici pred zadnje 2 dužine i na vrhu smo nakon 4 sata penjanja plus minus. Slijedi čekanje od jedno 3 sata do dolaska Marka i Mileta koji su se putem sprijateljili sa svim navezima za koje mi na vrhu organiziramo odbor za doček. Slikamo mi njih oni nas i nastavljamo prema Ledinskom vrhu i Pl. domu koji je malo niže. Gay-piva (radler) u domu i za pol sata smo kod auta.
Od auta krenuli u 6:15 vratili se u 19:30 = ispunjen dan. Vrijem odlično. Toplo ali ne prevruće. Čak smo se i grudali ostacima snijega. Nažalost nismo naletili na ELBRUS ekspediciju, kraj čijih auta smo se parkirali, ali su nam ostavli poruku na autu.
Lagan smjer sasvim solidno pospitan, orijentacija ne stvara probleme (možda je jedino mali problem naći ulaz ako ste prvi put tamo). Stijena je kompaktna osim na par mjesta ali ništa strašno. Treba samo pripaziti da se ne ruši pijesak koji je na policama bilo nogama ili užetom.
Onima koji su bili prvi put u Babi super škola, meni odličan izlet, i ne bih se žalio da ponovim 2013.