Ah... ti kršljivi biseri

[markojak]

Subota 20. 12. 2014.
Zdeslav i ja opremljeni sa hrpom klinova, čokova i drugih pomagala krećemo put Antova s ciljem ponavljanja Bisera Klamaruše. Vrijeme je malo oblačno ali bez kiše, južina se osjeti, nije hladno, valjda neće padati... Dolazimo pod smjer oko 9 ujutro. Smjer počinje praktički na kraju staze kojom se spuštamo prema Antovu kada se vračamo iz Asparagusa i drugih smjerova koji završavaju na vrhu Klamaruške barijere (Sa staze se vidi klin kojeg su vjerovatno ostavili Marko i Elvis kada su prvenstveno penjali ovaj smjer). Smjer ima 170m i 5 dužina od kojih je jedna ugodno planinarenje s razgledavanjem špilje do koje je planinarima osiguran put mini ferratom. Da ne duljim smjer je lijep sa 2 konkretne i teže dužine (prva i zadnja) po meni ocjene V- i V+ ostalo je lakše i može se sve zajedno proči u roku 3h. Zadnja dužina koja počinje odmah iznad spomenute špilje zahtjeva malo više napora, ali uglavnom smjer je dobro počišćen i odlično je mjesto za ponavljanje gradiva o neopremljenim smjerovima, vježbi orjentacije itd. Smjer smo malo i počistili te pustili 2 klina koji "drže". Na kraju smo otišli do sportskog penjališta provjerit što to Bobo i Jug čačkaju i buše cijeli dan po stijeni, navodno neki uberkul 5c.

Više detalja o Biseru može se dobiti usmeno od prvenstvanih penjača ili na RAK-ovim stranicama

Rezime: Penjite neopremljene na Klamaruši ima svega: krša, vegetacije, loših međuosiguranja i ostalih radosti, a kao šlag na kraju posjetite sportsko penjalište i okušajte se u novim smjerićima.