Otić penjati na Risnjak klasične Gilićeve smjerove te na neki način iskušati kako je to bilo u njegovo vrijeme već mi je dugo vremena bio plan. Prvi puta negdje tjekom šestog ili sedmog mjeseca sam krenuo na Risnjak sa Marjanom Rankovićem, nakon obavljenog pristupa i dolaska pod smjer imalo se šta vidjeti, pod smjerovima, na pristupu i u stijeni lete rojevi osa koje valjda imaju neku vrstu ispaše. Nakon što su Marjana spičile tri ose u glavu bilo je vrijeme da podvijemo rep i vratimo se u dom na pivo.
Slijedeći pokušaj odvio se 30-og 8og Zdeslav Marinović koji je izrazio veliku želju za zabijanjem klinova i penjanjem neopremljenih smjerova, Stanko Trbojević, Vedran Hajduk i ja krenuli smo u petak navečer put Schlosserovog doma na Risnjaku, stigli u dom oko 22 sata i lagano u krpe. Ujutro rano ustajanje i put "Penjačkog vrtića" odnosno zapadne Risnjačke stijene (za one koji ne znaju od Shlosserovog doma krene se stazom prema Platku i nakon nekih 10min hoda kraj velike stijene s koje su pobrisane oznake skreće se desno po siparu i klekovini. Nakon prvotnih stabala u daljini se ocrtavaju Veliki i Mali toranj). Do navedenih tornjeva nema staze te se najlakšim mogućim putem po siparu i klekovini stiže do velike jaruge u podnožju dvaju navedenih tornjeva. Zdeslav i ja krećemo u Gilićev kamin po orginalnoj varijanti koja kreće nešto niže od najčešće penjane. Penjemo Gilićev kamin bez korištenja fixeva, Giliću u čast. Stanko i Vedran penju isti kamin Giliču u ne-čast
. Kasnije odlučujemo penjati smjer "Preko glave" koji kreće s vrha velike jaruge preko sedla i završava na najvišem vrhu zapadne Risnjačke stijene. Smjer u orginalu, kada se izađe na travnato sedlo skreće desno po razvedenoj travnatoj gredini kojom se usipnje na vrh zapadne Risnjačke stijene. Međutim mi smo ispenjali direktniju varijantu preko lijevog zaklonjenog kamina (ne znam dali je ovo ikada penjano). S vrha Zapadne Risnjačke stijene može se grebenarit još nekih pola sata do vrha Risnjaka (nema staze, ali ukoliko se krene sjeverno, izlazi se na vršni brijeg grebena s kojeg se vidi vrh Risnjaka i tada je orjentacija lakša). S vrha Risnjaka se spuštamo prema domu na pivo i natrag preko Medvjeđih vrata do Vilja i auta. Penjački vrtić ne pruža neko spektakularno penjanje ali za mene je ovo odlično mjesto za vježbu penjanja neopremljenih smjerova, dužine smjerova ne prelaze 120 m i neki djelovi smjerova su planinarenje, međutim obavezno treba posjetiti ovaj pomalo zaboravljeni dio Risnjaka i ispenjati možda i neki prvenstveni smjer.
Priložene slike su ispenjani smjerovi gdje je crvenom označen ispenjani smjer a plavom orginal.
