Riječki alpinistički klub

Ovako smo to nekako mi zamišljali:
Treba napraviti bazu mentora u klubu. Odluka o mentorstvu nastaje u međusobnom dogovoru mentora i pripravnika, UO ju samo potvrđuje.

Mentore potvrđuje UO na godišnjoj razini. Treba napraviti min uvjete za mentorstvo.
Mi smo to zamislili otprilike ovako: cca 30 alpskih tura i smjerova, omjer 10/20, te povijest rada na školama (min 5 škola). Treba imati min 3 duga alpska smjera u prethodnoj godini.
Od Hrvatskih stijena uvažavaju se jedino neopremljeni smjerovi s Biokova ili prvenstveni.

Mentorstvo nije zamišljeno kao puka odradba 5 tura nego kao sistematični pristup u kojem će mentor biti dostupan pripravnicima za bilo koji vid pomoći, od teoretskog znanja do savjeta u pristupu i samom radu na terenu.

Mentor:
-vodi pripravnika min 5 tura na godinu;
-od 5 tura min 4 trebaju biti penjački smjerovi od kojih min 2 viša od 300m;
-mentorstvo bi trajalo od kraja škole do početka iste iduće godine;
-klub osigurava svu potrebnu opremu za mentrostvo za cijelu godinu (pravo prvenstva pred svim drugim aktivnostima osim škola i ekspedicija);
-klub sufinancira mentorstvo s 100kn po turi ili nekim drugim vidom podrške, maksimalni broj sufinanciranih tura je 10 na godinu;
-mentorstva se prijavljuju UO-u u nekom roku od otprilike 3 mjeseca nakon završene škole pripravnika;
-mentorstvo je otvoreno i za "starije" članove kluba koji smatraju da im je potrebno;
-mentor treba biti nazočan min 2 vježbe na školi, te tu upoznati pripravnika – ukoliko je riječ o "starijem" članu tada je ovaj uvjet zadovoljen kroz njihovo poznanstvo kroz rad u klubu;
-ima pravo otkazati mentorstvo u slučaju nedoličnog ponašanja i nepoštivanja od strane pripravnika;
-u jednoj godini mentor ima pravo raditi s maksimalno 2 pripravnika;
-na kraju mentorstva mentor piše pismeni izvještaj UO-u u kojem popisuje odrađene ture i daje pisanu ocjenu pripravniku. Odnosno da li je zadovoljan radom pripravnika ili nije.

Pripravnik:
-dužan je poštovati odluke mentora;
-dužan je prilagoditi svoje vrijeme mentorstvu i zakazanim terminima;
-na kraju mentorstva pripravnik piše pismeni izvještaj UO-u u kojem popisuje odrađene ture i daje pisanu ocjenu mentoru odnosno da li je zadovoljan odrađenim mentorstvom ili nije;
-ima pravo otkazati mentorstvo u slučaju nedoličnog ponašanja i nepoštivanja od strane mentora.

Ovaj post je informativne naravi, komentari su dobrodošli, no glavninu sačuvajte za sastanak 04.10. u 18h.
Hvala!

U potpunosti se slažem da rasprave treba sačuvat za sastanak. Tako da mi je želja da ovo bude samo komentar svima na razmišljanje.

Po mišljenju mnogih ovog ljeta sam bio dosta aktivan, u svoj toj "silnoj" aktivnosti uspio sam skupit 7-8 tura (isključivo penjačkih). Sumnjam da ću u nadolazećim godinama skupit više što zbog vremena, novaca, drugih obaveza.

Možda je brojka od 5 tura previše ako se misli da to sve odradi jedan mentor. Možda je realnije da budu 2 mentora po pripravniku.

Npr 2 ture s pripravnikom, a 2 do 3 za svoj gušt s nekim tko nije pripravnik godišnje.

Pozdravljam inicijativu i trud da se ovo staro pitanje/ideja konacno pokusa realizirat. Isto cu staviti dvije opaske za razmisljanje:

- Slazem se s Rafajem. Ima godina i kad najaktivniji u klubu ispenju deset alpskih smjerova samo kad se poklopi providnost, vrijeme i slobodni dani na poslu, a svaka tura se dogovori u zadnji trenutak. Da pola od toga budu unaprijed dogovoreni smjerovi s pripravnicima, nerealno je za ocekivati. Mozda netko voli i moze tako funkcionirati, ali bi to trebala biti opcija, a ne obaveza. Mislim da je puno izglednije da iskusniji clanovi koji ispunjavaju one kriterije sto je Elvis napisao, naprave godisnje dvije do tri ture s pripravnicima. To je vec super.
- Shodno tome, mislim da ne treba na ovaj nacin ni ogranicavati broj pripravnika. Po meni je obzirom na sadasnje stanje u klubu (broj ljudi koji penju alp. smjerove) korisnije i izglednije da jedna iskusnija osoba odvede dva do tri pripravnika na po jednu turu, nego jednog pripravnika na tri ture. Nisam bas sigurna da je klub spreman trenutno na "jedan na jedan" ili "jedan na dva" cjelogodisnji mentorski odnos. Tako stvaramo prakticki novi navez, ali i to bi trebala biti opcija, a ne pravilo. Ne znam koliko ce ljudi u konacnici od toga imati koristi, obzirom na broj mentora. Mislim da je korisnije trenutno da pokusamo za alpe zainteresirati bar deset pripravnika, po principu da svatko od njih uspije dobiti svoj prvi alpski zimski ili ljetni smjer u drustvu nekog iskusnijeg, a onda ce se ionako vidjeti kome se to svidja i tko bi nastavio s time...
Sve u svemu, cini mi se da bi trebalo za pocetak malo smanjiti ocekivanja.

lp
Vedrana

Htio bih samo i javno pohvaliti ovakvu inicijativu koja nam je predstavljena na sastanku. Mislim da su takve stvari nedostajale i da smo imali (i jos uvijek imamo) rupu u edukaciji i napretku clanova koji su "tu negdje izmedju". Dovoljno pametni i dovoljno educirani da znaju osnovne tehnike, imaju volje, mozda su i u dobroj formi, ali nemaju iskustva, ne usude se sami potegnuti u Alpe... odnosno treba im triger u vidu doze samopouzdanja i podrske iskusnijih clanova. Super!