Mur der Pisciadu, Via Dalla Chiesa, IV, 400 m i Sas Ciampac, Via Adang, V, 450 m
Postano: 19.08.22, 18:29
16.08.2022. Mur der Pisciadu, Via Dalla Chiesa, IV-; 400 m
Nakon dugo vremena, dogovorili smo se Frano i ja za penjaču. Navečer smo krenuli prema Val Gardeni u nadi da ćemo imati tri dana dobrog vremena. Negdje u području Arrabe odlučili smo se za spavanje i ujutro nastavili prema Passo di Gardena. Parkirali smo pod sedlom, doručkovali na suncu i krenuli prema smjeru. Cilj je bila stijena Mur der Pisciadu, smjer Via Dalla Chiesa, IV-; 400 m. Pristup je laganih 45' po izohipsi i čak malo nizbrdo. Ulaz nije problem naći, a označen je i zamčicama na ulazu. Zbog malo različitih skica nismo bili sigurni za smjer kretanja, ali samo treba ići gore i tražit najlakše prehode. Stijena je kompaktna i ima dovoljno mogućnosti za međuosiguranja. Uglavnom rogljiči, pješčani satovi uz nešto postavljanja frendova i čokova. Nešto smo malo spajali, pri vrhu malo paralelke i popeli smo ga opušteno i s uživanjem. Odlično za upenjavanje.
17.08. 2022. Sas Ciampac, Via Adang, V, 450 m
Drugi dan nam se pridružio kolega iz AO Željezničara, Petar Pero Kasum. Cilj je ovaj put bio na drugoj strani u Sas Ciampacu, Via Adang, V, 450 m. Auto smo parkirali kod hotela Cir i lagano prema ulazu. Ponovno lagani pristup po izohipsi i blago nizbrdo do označenog križanja i sa staze uzbrdo prema smjeru. Uz slikavanje i ostavljanje višaka, do ulaza u smjer smo ipak došli prvi. Dok smo se spremali pristigao je još jedan navez od troje, južnoirolac i dvije njemice. Mi smo odlučili penjat u blokovima. Prvi je išao Frano pa Pero i zadnje četiri dužine ja, šta znači da me dopala i detaljna. Ulaz je označen sa zamkama i ide preko neke ljuske, a ako čovjek zna, može si tu malo i zakomplicirati život. Druga dužina je malo konkretnija, ali sve je lijepo penjanje u kompaktnoj stijeni. Nakon prve dužine tirolac nas je pokušao preskočiti, ali je zaglavinjao negdje desno pa mu to i nije uspjelo. U tom trenutku kreće i neki čekanjem iznerviran talijanski laff, koji je penjao u pristupnima i on nas je sa partnericom preskočio u trećoj dužini. U petoj je Frano napravio neko međusidrište pa smo njemce pustili da nas prođu. Manje stresa nego da nam pušu za vrat. A i lijepo ih je vidjeti od dole. Do kraja smo usporili i opuštali se na sidrištima da se ne gužvamo sa njima jer nisu bili brži. Detaljna je nekakav kamin, žlijeb, pomalo izlizan i bilo bi pametno ne ulazit u njega. Cijeli smjer je orijentacija logična i nije zahtjevna. Nakon izlazne dužine ide se lijevo iza ugla pa gore kroz nekakav žlijeb i prema vrhu. Za kraj, piva, dvije u elitnoj Jimmy hutte i prema parkingu.
Frano i ja smo prespavali u nadi da će se sutra otvorit rupa u vremenu za još koji smjerić, ali oblaci su bili neumoljivi. Stigli smo samo doručkovati i preko Cortine krenuli za Rijeku.
Nakon dugo vremena, dogovorili smo se Frano i ja za penjaču. Navečer smo krenuli prema Val Gardeni u nadi da ćemo imati tri dana dobrog vremena. Negdje u području Arrabe odlučili smo se za spavanje i ujutro nastavili prema Passo di Gardena. Parkirali smo pod sedlom, doručkovali na suncu i krenuli prema smjeru. Cilj je bila stijena Mur der Pisciadu, smjer Via Dalla Chiesa, IV-; 400 m. Pristup je laganih 45' po izohipsi i čak malo nizbrdo. Ulaz nije problem naći, a označen je i zamčicama na ulazu. Zbog malo različitih skica nismo bili sigurni za smjer kretanja, ali samo treba ići gore i tražit najlakše prehode. Stijena je kompaktna i ima dovoljno mogućnosti za međuosiguranja. Uglavnom rogljiči, pješčani satovi uz nešto postavljanja frendova i čokova. Nešto smo malo spajali, pri vrhu malo paralelke i popeli smo ga opušteno i s uživanjem. Odlično za upenjavanje.
17.08. 2022. Sas Ciampac, Via Adang, V, 450 m
Drugi dan nam se pridružio kolega iz AO Željezničara, Petar Pero Kasum. Cilj je ovaj put bio na drugoj strani u Sas Ciampacu, Via Adang, V, 450 m. Auto smo parkirali kod hotela Cir i lagano prema ulazu. Ponovno lagani pristup po izohipsi i blago nizbrdo do označenog križanja i sa staze uzbrdo prema smjeru. Uz slikavanje i ostavljanje višaka, do ulaza u smjer smo ipak došli prvi. Dok smo se spremali pristigao je još jedan navez od troje, južnoirolac i dvije njemice. Mi smo odlučili penjat u blokovima. Prvi je išao Frano pa Pero i zadnje četiri dužine ja, šta znači da me dopala i detaljna. Ulaz je označen sa zamkama i ide preko neke ljuske, a ako čovjek zna, može si tu malo i zakomplicirati život. Druga dužina je malo konkretnija, ali sve je lijepo penjanje u kompaktnoj stijeni. Nakon prve dužine tirolac nas je pokušao preskočiti, ali je zaglavinjao negdje desno pa mu to i nije uspjelo. U tom trenutku kreće i neki čekanjem iznerviran talijanski laff, koji je penjao u pristupnima i on nas je sa partnericom preskočio u trećoj dužini. U petoj je Frano napravio neko međusidrište pa smo njemce pustili da nas prođu. Manje stresa nego da nam pušu za vrat. A i lijepo ih je vidjeti od dole. Do kraja smo usporili i opuštali se na sidrištima da se ne gužvamo sa njima jer nisu bili brži. Detaljna je nekakav kamin, žlijeb, pomalo izlizan i bilo bi pametno ne ulazit u njega. Cijeli smjer je orijentacija logična i nije zahtjevna. Nakon izlazne dužine ide se lijevo iza ugla pa gore kroz nekakav žlijeb i prema vrhu. Za kraj, piva, dvije u elitnoj Jimmy hutte i prema parkingu.
Frano i ja smo prespavali u nadi da će se sutra otvorit rupa u vremenu za još koji smjerić, ali oblaci su bili neumoljivi. Stigli smo samo doručkovati i preko Cortine krenuli za Rijeku.