Osp, Janči 6b+, A0; 130 m
Madya nije problem nagovorit. Smjer Silvota Kara je dovoljna motivacija.
Krenuli smo za Osp usprkos prohladnom i oblačnom vremenu. Prije samog ulaska u smjer popeli smo par lakših smjerova da se zagrijemo, ostavili višak prtljage u grmlju i krenuli. Prva dužina je najlakša. Mady ju je protrčao, a ja za njim. I onda prva detaljna. Puf, pant, prsti mrzli, strah u kostima, na granici pada, ali ipak sam je prošao slobodno i nekako sam se probio do sidrišta. Za mnom Mady, u nezgodnom trenutku kliz ruka i lagani let. Jbg… ovaj put sa navlačenjem. Sljedeća dužina je nezgodni 6a+ po pločama, ali nekako smo se dokopali sidrišta. Druga detaljna dužina počinje žljebom, nastavlja se nezgodnom prečnicom i tek onda se dolazi do detalja. Oni koji su penjali smjer kažu da je detalj dosta teži od 6b+, a meni je definitivno bio pretežak pa sam od bijesa u padu odlomio i jednu ljusku. Sad definitivno nije 6b+.
Nekako sam se dovukao do sidrišta i za mnom kreće Mady. Ide hrabro, koncentrirano, tri, četri, pet gibova i… ode hvatište na koje su se svi do sada navukli (jedno od rijetkih bijelih). Dalje je u znak protesta išao po kompletima. Sljedeću dužinu ponovno vodim i to je bila psihički najteža dužina. 5c sa velikim razmakom između spitova i krušljivim dijelovima. Zadnja 6a dužina nije nam predstavljala problem i sretni i zadovoljni popeli smo se na vrh barijere. Haj fajv i crta prema autu i zasluženoj pivi. Smjer za preporučit i možda ponovit slobodno.