Za Cascatu di Florit popnu se prve dvije duzine Biancaneve pa prijeći u lijevo. Očito se ne ide skroz do drugog sidrišta, ili nije bilo leda kao obično pa nismo penjali dovoljno lijevo i mi smo otišli previsoko. Pokušali smo se prebaciti, ali nakon neuspjelog pokušaja vratili smo se nazad i popeli slap do kraja. 240 – 280 m dug, odnosno visok (ovisno kako tko navodi) nudi lijepo, konstantno penjanje u konkretnom ledu, sa uređenim sidrištima. Mana je da je poveća gužva, a i u dolini je bila neka fešta tako da sam samo čekao Antuna Zvonećana. Pristup je relativno kratak i nenaporan.
Goran i Mateo popeli su samo prvu dužinu. Goranu je otpala vida sa prednjih zubaca dereze i apasajlali su sa prvog sidrišta. On je, naravno popeo dvije trećine dužine sa samo jednom funkcionalnom derezom, a s drugom se samo malo oslanjao. Ali su se zato zabavili u dnu slapa tražeći vijak koji im je ispao i vježbajući sidrišta, zavidavanja u raznim položajima i slične igre.
Hvala Bojanu za sakupljanje podataka o uvijetima u Sappadi.
Fotografija nemam jer mi je fotoaparat upao u snijeg i objektiv je bio mokar, ali će Goran i Mateo imat nešto.
Suma sumarum, lijepa nedjelja na, vjerojatno, zadnjem ledu ove godine.