Slap je cca 80 m dug i sastoji se od tri dužine. Ulazni skok i izlazni smo prošli nenavezani, a središnji dio, svijeća, je bomba. Rene je to prošao elegantno kao pravi majstor, a nas dvojica smo se nekako iskobeljali. Fotografije baš ne dočaravaju nagib, a ni kompleksnost ledenih formacija, koje drastično otežavaju osiguravanje. Ispred nas je bio slovenski navez, koje nije bilo lijepo za gledat.
Nekako im to zavidavanje vijaka nije baš visoko na listi prioriteta. 
Silazak je kroz strmu šumu do ulaza u slap.Onda je slijedio pristup prema Stiriofobiji, koji se pokazao malo napornijim. Rene je, naravno, skakutao ispred nas dok smo se nas dvojica kao dva praktikanta vukla za njim. Šteta šta nije nosio fotoaparat. Sigurno bi napravio dosta lijepih fotografija.
Stiriofobija je malo teža i duža. Ima dvije lakše, ulazne dužine i onda ogromnu svijeću od jedno 40 - 45 m. Prve dvije, lakše dužine sam ja prošao kao prvi, a onda spektakl by Rene. Ispred nas je penjao jedan slovenski navez i izgledalo je za odustati. Ali kako Rene ide, moraš za njim. Prvo Miljen pa ja i zabavi je kraj. Ulazni dio smo prošli svatko sa svoje strane, a detalj… Svijeća, koja definitivno nije bila najbolja za osiguravanje.
Silazak kroz strmu šumu, po ruksake i pravac dolina. Piva kod Aljaža i odličnom danu je kraj.
Hvala Rene na edukaciji.
