Pristup zahvaljujući nedostatku snijega je zanemariv. Nakon stavljanja dereza Željko ima problema sa istima i odustaje. Na ulasku u grapu, a nakon što su vidjeli Gorana i mene kako penjemo ulazni skok, odustaju i Marko i Bojan. A ulazni skok je bio vertikalan, cca tri metara dug sa izlazom preko nekakvog mini trbuha sa lošom lijevom rukom. To smo lako prošli i nastavili dalje. Na polovici je bio još jedan skokić, slične težine, ali bolje zasnježen. Grapa prekrasno zalivena, snijeg škripavac, ne propada se ništa... divota.
Na svakom skoku spindriftovi za vrat baš na jubitou. Nakon izlaska iz žlijeba stope nas vode u desno, a srce bi ravno u još nekakvu vertikalu. Goran sigurno bi, al ja nekako i ne pa ipak obilazimo taj vertikalni dio i iznad njega nakon prečkanja u lijevo i kroz nekakav mini skok (postoji snimka ) izlazimo na vršni greben cca 50-tak metara zapadno od vrha. Na vrhu sunce, malo vjetra i prekrasan pogled do Dolomita, Grossglocknera… Njih trojica uspeli su se po talijanskom smjeru po kojem smo se svi spustili, a Željko je cijelo vrijeme imao probleme sa derezama. Povratak, večera u gostionici Gala u Lescu i povratak kući.Prekrasan dan u Alpama.
Moja procjena smjera u danim uvijetima je 300 m, II/2-3, 85°/45°pa ko se ne slaže nek me ispravi