Prvi je bio jedna od Elvinovih penjackih zelja ovog ljeta, Ottovolante, Torre Brunico (Passo Gardena). Smjer ima 400m, ocjene se malo razlikuju od skice do skice, ali recimo ovako nekako bi mi rekli 6a, 5c, 6a, 6b+, 4, 6b+/c, 7a/a+, 6b, 6a, 6a+ A0 (ili kao 6c - neki bizarni ulazni bolder detalj), 6a+... Smjer je zaspitan, ali nakon treće dužine spitovi postaju malo udaljeniji, tako da na par mjesta treba slobodno proći 6b/6b+ detalje. Sve dužine su konstantne i tvrde, smjer ne popušta do vrha. Elvin je sve penjao u vodstvu i prosao sve slobodno osim samog 7a/a+ detalja. Nije baš bilo vremena za još jedan pokušaj cijele dužine. Silaz je djelomično feratast, ali sajli ima bas puno, tako da spada u "normalnije" silaze. Sve u svemu definitivno prekrasan, čvrst i na trenutke super eksponiran smjer.
Iako je zbog svega toga i jako popularan, taj dan smo bili sami u stijeni, mozda i zato jer je jedna od težih duzina bila vidljivo mokra. Radi se o sjevernoj stijeni, pa se nakon većih kiša svi smjerovi tamo teže suše.
Inače Passo Gardena je stvarno sjajan dio Dolomita - hrpa ludih stijena s opremljenim, neopremljenim, dužim, kraćim i različito teškim smjerovima na sve strane i to najčešće na najviše uru vremena pristupa i u kombinaciji za Sellom, stvarno se isplati provesti tamo par dana.
Drugi smjer koji smo penjali je jedan od popularnijih klasika tog područja, Vinatzer u trećem Sella tornju. Ocjena bi bila VI-/V-IV, ima oko 320-350 metara dužinskih i nalazi se u zapadnoj stijeni, što znači da sunce na njega dođe otprilike iza 13:00. Inače u njemu zna biti gužvanac, ali su se tog dana tražile sjeverne stijene, pa je ispred nas bio samo jedan navez, a i taj je već bio u gornjem dijelu stijene kad smo došli pod smjer. Iako je popularan, smjer baš nema obilje klinova. U težim dužinama ih ima, ali i tamo treba malo povremeno postavljati između, a u lakšima je dobro malo pomnije proučiti skicu, da ne bi kao ja u drugoj dužini završili 20 metara izvan linije smjera
Smjer je lijep i što se ocjena tiče čvrst, možda i zato jer je mrvicu izlizan, pogotovo u slavnoj pukotini iznad velike police na sredini smjera.
No, ono što definitivno treba znati o "Vinatzeru" je da vas čeka naporan silaz, pa ću o njemu koju rečenicu više. U vodičima ćete naći opis silaza u kojem se spominje otpenjavanje dvojki i trojki i povremeni absajl. Realnost je da u prvom dijelu silaza, ubrzo nakon prvog absajla teren postaje prilično strm i nije baš jasno kako raznorazni vertikalni kršljivi žljebovi mogu biti "dvojke, s povremenom trojkom", a ispod dupeta 200 metara ambisa. Na sreću, tu počinje i linija improviziranih absajla koji nisu svi nacrtani u skicama. Prvi od njih, međutim - hrpa trakica postavljena oko jedne glondže detalj je koji ćemo vjerojatno najviše pamtiti iz ove ture. Naime, glondža se na već i na manji udarac nogom veselo oglasi "tup" i lagano pomakne. Druge mogućnosti za izradu sidrišta tamo nema, a alternativa je neko suludo otpenjavanje, pa smo se mi odlučili postaviti uže i ukopčati se u njega, ali ipak otpenjavati, bez da ga opterećujemo. Još nekoliko absajla vas dofura do police, a po njoj se onda priječi cijela zapadna strana tornja, sve do velikog žlijeba i nove serije otpenjavanja i absajlanja. Nama je silaz trajao više od dva sata.
Fotkice:
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10205832957835714.1073741867.1010636668&type=1&l=1e0227753e