Logarska dolina
Postano: 24.08.15, 16:19
Vikend 21.-23.VIII.2015
Akteri: Snježana Zbašnik - Sova, Davor Matošević i (ja) Đana Petrović
Iako je prvotni plan bio ići u Dolomite na 3 dana, zbog loših vremenskih uvjeta sve je palo u vodu, te je pripremljeni logistički plan stavljen na čekanje. No, Slovenija je ponudila koliko-toliko okej prognozu, te nakon dvoumljenja između Logarske ili Mangarta, dogovor pada na pokret u petak predvečer prema..hmm..Logarskoj, valjda.. Sovi i meni se pridružuje Davor kojem se penjački partner izjalovio, pa da ne ostane sam i tužan doma, pristale smo ga voditi sa sobom, hihi..
Putem se definitivno odlučujemo za Logarsku dolinu, stižemo u kasnim večernjim satima, spavanjac u dolini.. U subotu krećemo u 7h prema domu na Okrešlju (cca 1h), sendvič i kafa, nastavljamo pod stijenu Male Rinke (cca 45min) sjeverna strana. Igličeva smer, V+, kaže 350m. Budući da je bilo kiše prijašnjih dana, ulaz je bio mokar, al smo se nadali da je ostatak suh.. U vodstvu smo se izmjenjivale Sova i ja, Davor je sve penjao kao drugi i bio je službeni fotograf, bili smo užasno spori, smrzli smo se kao pi**e.. Smjer je tvrd, ima nekoliko zanimljivih detalja, interesantnu priječnicu, i nekako smo zaključili da je duži od tih 350m odnosno da fali nekoliko zadnjih dužina na skici, tj. da neke dvojke nisu dvojke?! Izađeš (izmigoljiš) na vrh, stazicom prema Turskom žlebu i strmopizdiš se kroz njegov sipar koji te skoro i zakopa, opet na stazicu prema domu.. Uglavnom, preporučam smjer, uz pamet u glavu! Na silazu mi pada briljantna ideja da penjačku opremu sakrijemo na prilazu za Mrzlu goru, kako ju sutradan ne bi ponovo nosili gore.. Piva i kolač u domu, kuhanje u dolini, spavanjac.. Davor odlučuje da sutradan neće penjati zbog današnje agonije u troje..
Nedjelja opet isto, pokret iz doline u 7h, dom-kafa i sendvič, Davor na planinarenje a Sova i ja, na moj nagovor, u Mrzlu goru, južnu stranu da se grijemo.. Još prošle godine smo Davor i ja bacili oko na Direktnu smer od Frančeka Kneza, VI-, 300m, no tada je ulaz bio prilično mokar.. Zapravo se penju samo 4 dužine, 160m i zatim se priječi lijevo prema absajlu, jer je ostatak smjera kršljiv i penjački nezanimljiv. I ovaj put je ulaz bio mokar, ali puno manje.. Zbog priča o Frančekovim tvrdim i ludim smjerovima, u startu mi je guza nekako bila stisnuta i bila sam spremna ostavit nešto opreme prilikom bježanja.. No, složile smo se Sova i ja pod smjerom da su to samo 4 dužine, i krene ona hrabro, prva dužina neka četvorka.. Gledam je osiguravajući i mislim si kako nije lako, i jesam li uopće trebala navijat za taj smjer.. Riješim i ja prvu dužinu, stvarno tvrdu četvorku, slijedi me petica u žljebu, klinova ima tek toliko da si kažeš „opa, na dobrom sam putu“ i sasvim slučajno nađem sidrište koje mi se ni malo ne sviđa, al jeb'ga.. Čekam da dođe Sova i sa strahom gledam u sljedeću dužinu VI-… Sova nakon dopinga čokoladicom kreće u nju hrabro, te pomalo, uz povike „Đana, pazi me“ rješava detalj i dalje ju više ne vidim.. Kad je došao red na mene, i ja odlučno krećem, te uz puf-pant i psihološke borbe sama sa sobom, rješavam detalj i pomalo dođem i ja na sidrište, usput vidim kako je u detalju bilo samo 3 klina, a kasnije u čudnom kaminu četvorci nema ni jednog, mislim si – Sova, carice! Na sidrište dođem sa smajlom od uha do uha i mislim si kako je to to, pružam Sovi ruku da si damo petaka, ona me odj** i kaže „na kraju ćemo, imaš još ovu prečnicu“.. Pogledam, progutam knedlu i kažem „oke“.. Prečnica neka petica, vidim klin nekih pet metara lijevo, imaš okej noge i moookar pothvat.. Guza nikako da se opusti, krenem, stenjem, srećom frend je bio drag, i klin se približio, i nakon desetak m izlazim kroz klekovinu na policu sa spitom, ju-hu!! Ajmo Sova.. Napokon si dajemo petaka, krećemo na absajl u nekoliko dužina, malo sjebemo smjer kretanja al se i izvučemo, i evo nas na podu sa smajlom oko glave - riješile smo prilično tvrd smjer, za 3:45h (Mihelič kaže 3-4h).. Sad znam da je Franček stvarno lud, haha, smjer ima nešto klinova, mogućnosti za međuosiguranja ima i nema.. Za preporučiti, no gledajte da nekoliko dana prije nema kiše.. Davor nas je čekao na putu, piva u domu, klopica po putu za doma.. Čak smo doma stigli u neko normalno večernje doba, pa smo se i začudili..
Šteta da nam je Logarska dolina tako daleko, ali isplati se ići!
Slike naknadno, a nije ni da ih ima nešto previše..
Akteri: Snježana Zbašnik - Sova, Davor Matošević i (ja) Đana Petrović
Iako je prvotni plan bio ići u Dolomite na 3 dana, zbog loših vremenskih uvjeta sve je palo u vodu, te je pripremljeni logistički plan stavljen na čekanje. No, Slovenija je ponudila koliko-toliko okej prognozu, te nakon dvoumljenja između Logarske ili Mangarta, dogovor pada na pokret u petak predvečer prema..hmm..Logarskoj, valjda.. Sovi i meni se pridružuje Davor kojem se penjački partner izjalovio, pa da ne ostane sam i tužan doma, pristale smo ga voditi sa sobom, hihi..
Putem se definitivno odlučujemo za Logarsku dolinu, stižemo u kasnim večernjim satima, spavanjac u dolini.. U subotu krećemo u 7h prema domu na Okrešlju (cca 1h), sendvič i kafa, nastavljamo pod stijenu Male Rinke (cca 45min) sjeverna strana. Igličeva smer, V+, kaže 350m. Budući da je bilo kiše prijašnjih dana, ulaz je bio mokar, al smo se nadali da je ostatak suh.. U vodstvu smo se izmjenjivale Sova i ja, Davor je sve penjao kao drugi i bio je službeni fotograf, bili smo užasno spori, smrzli smo se kao pi**e.. Smjer je tvrd, ima nekoliko zanimljivih detalja, interesantnu priječnicu, i nekako smo zaključili da je duži od tih 350m odnosno da fali nekoliko zadnjih dužina na skici, tj. da neke dvojke nisu dvojke?! Izađeš (izmigoljiš) na vrh, stazicom prema Turskom žlebu i strmopizdiš se kroz njegov sipar koji te skoro i zakopa, opet na stazicu prema domu.. Uglavnom, preporučam smjer, uz pamet u glavu! Na silazu mi pada briljantna ideja da penjačku opremu sakrijemo na prilazu za Mrzlu goru, kako ju sutradan ne bi ponovo nosili gore.. Piva i kolač u domu, kuhanje u dolini, spavanjac.. Davor odlučuje da sutradan neće penjati zbog današnje agonije u troje..
Nedjelja opet isto, pokret iz doline u 7h, dom-kafa i sendvič, Davor na planinarenje a Sova i ja, na moj nagovor, u Mrzlu goru, južnu stranu da se grijemo.. Još prošle godine smo Davor i ja bacili oko na Direktnu smer od Frančeka Kneza, VI-, 300m, no tada je ulaz bio prilično mokar.. Zapravo se penju samo 4 dužine, 160m i zatim se priječi lijevo prema absajlu, jer je ostatak smjera kršljiv i penjački nezanimljiv. I ovaj put je ulaz bio mokar, ali puno manje.. Zbog priča o Frančekovim tvrdim i ludim smjerovima, u startu mi je guza nekako bila stisnuta i bila sam spremna ostavit nešto opreme prilikom bježanja.. No, složile smo se Sova i ja pod smjerom da su to samo 4 dužine, i krene ona hrabro, prva dužina neka četvorka.. Gledam je osiguravajući i mislim si kako nije lako, i jesam li uopće trebala navijat za taj smjer.. Riješim i ja prvu dužinu, stvarno tvrdu četvorku, slijedi me petica u žljebu, klinova ima tek toliko da si kažeš „opa, na dobrom sam putu“ i sasvim slučajno nađem sidrište koje mi se ni malo ne sviđa, al jeb'ga.. Čekam da dođe Sova i sa strahom gledam u sljedeću dužinu VI-… Sova nakon dopinga čokoladicom kreće u nju hrabro, te pomalo, uz povike „Đana, pazi me“ rješava detalj i dalje ju više ne vidim.. Kad je došao red na mene, i ja odlučno krećem, te uz puf-pant i psihološke borbe sama sa sobom, rješavam detalj i pomalo dođem i ja na sidrište, usput vidim kako je u detalju bilo samo 3 klina, a kasnije u čudnom kaminu četvorci nema ni jednog, mislim si – Sova, carice! Na sidrište dođem sa smajlom od uha do uha i mislim si kako je to to, pružam Sovi ruku da si damo petaka, ona me odj** i kaže „na kraju ćemo, imaš još ovu prečnicu“.. Pogledam, progutam knedlu i kažem „oke“.. Prečnica neka petica, vidim klin nekih pet metara lijevo, imaš okej noge i moookar pothvat.. Guza nikako da se opusti, krenem, stenjem, srećom frend je bio drag, i klin se približio, i nakon desetak m izlazim kroz klekovinu na policu sa spitom, ju-hu!! Ajmo Sova.. Napokon si dajemo petaka, krećemo na absajl u nekoliko dužina, malo sjebemo smjer kretanja al se i izvučemo, i evo nas na podu sa smajlom oko glave - riješile smo prilično tvrd smjer, za 3:45h (Mihelič kaže 3-4h).. Sad znam da je Franček stvarno lud, haha, smjer ima nešto klinova, mogućnosti za međuosiguranja ima i nema.. Za preporučiti, no gledajte da nekoliko dana prije nema kiše.. Davor nas je čekao na putu, piva u domu, klopica po putu za doma.. Čak smo doma stigli u neko normalno večernje doba, pa smo se i začudili..
Šteta da nam je Logarska dolina tako daleko, ali isplati se ići!
Slike naknadno, a nije ni da ih ima nešto previše..
