Pale di San Martino
Postano: 14.06.15, 15:35
U srijedu 10.6. Moreno i ja smo se zaputili na dugoočekivani četverodnevni izlet u Dolomite. Destinacija: Pale di San Martino. Oko 10 navečer stižemo u mjesto San Martino di Castrozza i kroz mikrolokalnu kišu nastavljamo do prijevoja Passo Rolle gdje smo digli šator. Plan za idući dan je da ćemo penjati jedan kraći smjer na obližnjoj granitnoj stijeni jer je prognoza bila dosta slaba. Odabrani smjer je neki 230 metarski 6a, nemam pojma kako se zove
sidrišta su opremljena sa alkama za absjal, a dužine su solidno poklinane. Oboje smo poprilično oduševljeni našim prvim kontaktom sa granitom, mnogo je zabavan
Ali tri dužine prije kraja kiša je odlučila pokvariti zabavu i potjerati nas dolje. Malo pred kraj abjsala kiša je prešla u vrlo interesantnu tuču, ali srećom smo imali kacige pa smo preživjeli
Ipak, pothlađivanje nas je veselilo čim bi se sjetili pakla koji je bio u Rijeci zadnjih dana. Sve te meteorološke nedaće su ubrzo završile pa smo nakon poluuspješnog pokušaja sušenja krenuli put puta za sutrašnji smjer.
Originalni plan je bio da ćemo penjati smjer Spigolo del Velo na Cimi della Madonna, ali kako je prognoza za petak bila samo malo bolja nego za četvrtak, odlučili smo se za kraći i lakši Via Castiglioni-Detassis na Campanile Pradidali. Dan prije smo našli mjesto za spavanje kojim smo skratili pristup za dva sata uz samo tri prekršena zakona. Ujutro buđenje u 4 i sat i pol pristupa do rifugia Pradidali (još uvijek zatvoren) od kojeg ima 20-ak minuta do smjera. No kad smo došli tamo vrh je bio u magli, a nebo je već izgledalo kao što je izgledalo jučer u 13:30 kad je počela kiša (a jučer ujutro je bilo lijepo i sunčano). Odlučili smo ipak ne ući u smjer pošto silaz nije tip silaza kojeg bi htjeli raditi u magli i kiši, pa smo spontano odspavali sat vremena na livadi blizu doma, malo se motali uokolo i krenuli nazad. Naravno, u međuvremenu se nebo razvedrilo i zacrnilo tridesetak puta, a ja sam se htio pojesti od muke
Ali na kraju smo se utješili kada je očekivana kiša bila popraćena grmljavinom svuda naokolo.
Pošto je tek za subotu i nedjelju prognoza bila stvarno loša (cjelodnevni potop), pokupili smo se natrag doma.
Svejedno bilo je jako lijepo i idućom prilikom se vraćamo. Priroda je tamo vanzemaljka.
Par slika:
https://picasaweb.google.com/101701730403163306422/PaleDiSanMartino1112062015?authkey=Gv1sRgCJn138_tl4C0mwE
Originalni plan je bio da ćemo penjati smjer Spigolo del Velo na Cimi della Madonna, ali kako je prognoza za petak bila samo malo bolja nego za četvrtak, odlučili smo se za kraći i lakši Via Castiglioni-Detassis na Campanile Pradidali. Dan prije smo našli mjesto za spavanje kojim smo skratili pristup za dva sata uz samo tri prekršena zakona. Ujutro buđenje u 4 i sat i pol pristupa do rifugia Pradidali (još uvijek zatvoren) od kojeg ima 20-ak minuta do smjera. No kad smo došli tamo vrh je bio u magli, a nebo je već izgledalo kao što je izgledalo jučer u 13:30 kad je počela kiša (a jučer ujutro je bilo lijepo i sunčano). Odlučili smo ipak ne ući u smjer pošto silaz nije tip silaza kojeg bi htjeli raditi u magli i kiši, pa smo spontano odspavali sat vremena na livadi blizu doma, malo se motali uokolo i krenuli nazad. Naravno, u međuvremenu se nebo razvedrilo i zacrnilo tridesetak puta, a ja sam se htio pojesti od muke
Pošto je tek za subotu i nedjelju prognoza bila stvarno loša (cjelodnevni potop), pokupili smo se natrag doma.
Svejedno bilo je jako lijepo i idućom prilikom se vraćamo. Priroda je tamo vanzemaljka.
Par slika:
https://picasaweb.google.com/101701730403163306422/PaleDiSanMartino1112062015?authkey=Gv1sRgCJn138_tl4C0mwE