Riječki alpinistički klub

U subotu smo se Bojan Novak, Anita Bistričić i ja (Marko Buljan) povođeni prošlotjednom izvještaju Branka i Pavića zaputili u grapu na sjevernoj strani Mirnjaka (Lazačke glavice). Dan je počeo hladno i maglovito, pravo čudo da se nismo izgubili navigirajući do ulaza u grapu. Kasnije su se oblaci, na našu veliku sreću i veselje, razišli. Grapa je bila prva liga, oko 200m, nagib idealan (50°-60°), uživali smo ko prasci u snijegu. Uvjeti su još uvijek poprilično savršeni, snijega koliko ti srce želi, a tvrd ko beton. Skok (oko 70°) je u ledu. Kad smo izašli na vrh Mirnjaka smo spazili još jednu grapu na sjevernoj strani nekog vrha odmah iza Snježnika. Ta druga je bila nešto kraća i lakša. Snijeg je na suncu skroz mekan i rastopljen, ali bilošto što je hladu (kao npr. te grape) je još uvijek potpuno zaleđeno. U blizine te druge grape koju smo prošli su malo prije nas prošli i Branko i Pavić. Čuli smo ih, ali ih nismo vidjeli. Oni nas jesu.
Rezime:
Poezija. Fantazija. Romanitka. Totalni gušt.

Slike:
https://www.dropbox.com/sh/rxesxs8rn30v294/AADqpy1CR7norDVC7vgZH95ya?dl=0

evo malo mojih slikica
https://plus.google.com/u/0/photos/117195976814503464600/albums/6126832907466703553

Supeeer! Sljedeće zime ima da pročešljamo sve moguće linije...