Kogel i Planjava
Postano: 29.08.11, 15:08
Samo šturo i kratko.
Navez: Elvis i ja
Smjer: nesto malo lijevo od Kamniške reklo bi se V+ ili V(moja procjena), nakon 3 dana saznali da je to Češnovar – Srakar (V+/IV, 230 m)
Pristup: od zadnjeg parkinga nemarkiranim putem, prvih 100m je loša bijela cesta, zatim zig-zag strmo uzbrdo put ide direktno prema Kogelu tj, malo desno od njega dolazi pod stijenu - cca sat i pol
Fulali smo ulaz u Zupanovu i ušli u nešto gdje su prve 3 dužine bile kao na skici od zupanove, a sva sidrišta lijepa na 2 spita.
Lijep smijer s dovoljno klinova, orijentacija logična (bar je Elvisu bila, jer je penjao kao prvi sve dužine).
Rekao bih da su sve dužine nekakve IV/V, više se ne sjećam dočno koliko dužina, na kraju su dvije prečnice u desno od kojih je prva dosta zahtjevna(A0) i jedna ulijevo na kraju koje je nezgodno sidrište u uskom kaminu, pored istaknutog stropa. Zadnja dužina je samo izlaz iz tog kamina.
Izlazi se malo lijevo od vrha, odmah desno od gore spomenutog stropa.
Smjer je trajao 5 sati, klinovi možda potrebni samo u prvoj dužini.
Silaz prema istoku po grebenu i onda lijevo kao prema Skuti. Kad se dođe na livadu pronaći put i pratit ga prema dole.
Planjava: Smjer Humar Škarja IV/IV+
Pristup: dug i težak i naporan i noge me bole od same pomisli. Stijena je jugozapadna, dakle na samom kraju Repove kotline pod Srebrnim sedlom cca 3 sata hoda od parkinga iznad doma u Kamniškoj Bistrici. Prvo se prati put za Kamniško sedlo jedno sat vremena (možda i više) kod prijelaza nekog malog korita gdje tabla usmjeruje uzbrdo lijevo za K. sedlo nalazi se s desne strane put koji je u početku ravan, na jednom položenom deblu piše da to nije put za K. sedlo, ali zato je za Srebno sedlo. -Ako dođete do kućice na kojoj piše Pastiri i da je na 1400 metara otišli ste predaleko - natrag dole na prvi put lijevo(na stablu je urezano slovo R, teško ga je naći).- Prati se taj put bar još sat i pol, put cijelo vrijeme prati kanjon na bilo kojem raskršću skrenite lijevo kako se ne biste udaljili od same stijene previše, i cijelo vrijem idete uzbrdo.
Smjer: Meni lijep, Elvisu lagan (ne razumijem zašto ne bi bio lagan i lijep u isto vrijeme) sidrišta su na klinove, kojih ima dovoljno i u samim dužinama. Prvu dužinu smo odradili s užetom na ramenima cca(60m), meni se to nije dopalo. Kad se dođe do jednog ruzinavog klina tu počinje druga dužina čij je početak čudan, a onda ide u desno po polici s kratkim otpenjavanjem. Smjer dosta dobro prati skicu. Ima lijepa dužina s dugom pukotinom IV+ - cca 40 metara vertikale s dovoljno klinova da se osjećaš sigurno
. U zadnjoj dužini je malo čudan smjer dosta krivuda.
Izlaz je na livadi. Smjer traje 3 sata.
Meni je bio lijep jer što smo bili viši to je bio bolji pogled na ljubljanu i cijelu dolje nizinu.
Silaz je po toj livadi u desno prema srebrnom sedlu dok se ne dođe do puta koji ide od Korošice na vrh Planjave, mi smo tu išli desno na sedlo (prekrasan pogled) i natrag spuštanje dole kroz Repovu kotlinu, prvi dio sa sedla je malo nezgodan. Srećom sve je nizbrdo do doma. Moglo se ići i na kamniško sedlo pa onda dolje prema domu, ali nam se više nije dalo.
Navez: Elvis i ja
Smjer: nesto malo lijevo od Kamniške reklo bi se V+ ili V(moja procjena), nakon 3 dana saznali da je to Češnovar – Srakar (V+/IV, 230 m)
Pristup: od zadnjeg parkinga nemarkiranim putem, prvih 100m je loša bijela cesta, zatim zig-zag strmo uzbrdo put ide direktno prema Kogelu tj, malo desno od njega dolazi pod stijenu - cca sat i pol
Fulali smo ulaz u Zupanovu i ušli u nešto gdje su prve 3 dužine bile kao na skici od zupanove, a sva sidrišta lijepa na 2 spita.
Lijep smijer s dovoljno klinova, orijentacija logična (bar je Elvisu bila, jer je penjao kao prvi sve dužine).
Rekao bih da su sve dužine nekakve IV/V, više se ne sjećam dočno koliko dužina, na kraju su dvije prečnice u desno od kojih je prva dosta zahtjevna(A0) i jedna ulijevo na kraju koje je nezgodno sidrište u uskom kaminu, pored istaknutog stropa. Zadnja dužina je samo izlaz iz tog kamina.
Izlazi se malo lijevo od vrha, odmah desno od gore spomenutog stropa.
Smjer je trajao 5 sati, klinovi možda potrebni samo u prvoj dužini.
Silaz prema istoku po grebenu i onda lijevo kao prema Skuti. Kad se dođe na livadu pronaći put i pratit ga prema dole.
Planjava: Smjer Humar Škarja IV/IV+
Pristup: dug i težak i naporan i noge me bole od same pomisli. Stijena je jugozapadna, dakle na samom kraju Repove kotline pod Srebrnim sedlom cca 3 sata hoda od parkinga iznad doma u Kamniškoj Bistrici. Prvo se prati put za Kamniško sedlo jedno sat vremena (možda i više) kod prijelaza nekog malog korita gdje tabla usmjeruje uzbrdo lijevo za K. sedlo nalazi se s desne strane put koji je u početku ravan, na jednom položenom deblu piše da to nije put za K. sedlo, ali zato je za Srebno sedlo. -Ako dođete do kućice na kojoj piše Pastiri i da je na 1400 metara otišli ste predaleko - natrag dole na prvi put lijevo(na stablu je urezano slovo R, teško ga je naći).- Prati se taj put bar još sat i pol, put cijelo vrijeme prati kanjon na bilo kojem raskršću skrenite lijevo kako se ne biste udaljili od same stijene previše, i cijelo vrijem idete uzbrdo.
Smjer: Meni lijep, Elvisu lagan (ne razumijem zašto ne bi bio lagan i lijep u isto vrijeme) sidrišta su na klinove, kojih ima dovoljno i u samim dužinama. Prvu dužinu smo odradili s užetom na ramenima cca(60m), meni se to nije dopalo. Kad se dođe do jednog ruzinavog klina tu počinje druga dužina čij je početak čudan, a onda ide u desno po polici s kratkim otpenjavanjem. Smjer dosta dobro prati skicu. Ima lijepa dužina s dugom pukotinom IV+ - cca 40 metara vertikale s dovoljno klinova da se osjećaš sigurno
. U zadnjoj dužini je malo čudan smjer dosta krivuda.Izlaz je na livadi. Smjer traje 3 sata.
Meni je bio lijep jer što smo bili viši to je bio bolji pogled na ljubljanu i cijelu dolje nizinu.
Silaz je po toj livadi u desno prema srebrnom sedlu dok se ne dođe do puta koji ide od Korošice na vrh Planjave, mi smo tu išli desno na sedlo (prekrasan pogled) i natrag spuštanje dole kroz Repovu kotlinu, prvi dio sa sedla je malo nezgodan. Srećom sve je nizbrdo do doma. Moglo se ići i na kamniško sedlo pa onda dolje prema domu, ali nam se više nije dalo.