Otić penjati na Risnjak klasične Gilićeve smjerove te na neki način iskušati kako je to bilo u njegovo vrijeme već mi je dugo vremena bio plan. Prvi puta negdje tjekom šestog ili sedmog mjeseca sam krenuo na Risnjak sa Marjanom Rankovićem, nakon obavljenog pristupa i dolaska pod smjer imalo se šta vidjeti, pod smjerovima, na pristupu i u stijeni lete rojevi osa koje valjda imaju neku vrstu ispaše. Nakon što su Marjana spičile tri ose u glavu bilo je vrijeme da podvijemo rep i vratimo se u dom na pivo.
Slijedeći pokušaj odvio se 30-og 8og Zdeslav Marinović koji je izrazio veliku želju za zabijanjem klinova i penjanjem neopremljenih smjerova, Stanko Trbojević, Vedran Hajduk i ja krenuli smo u petak navečer put Schlosserovog doma na Risnjaku, stigli u dom oko 22 sata i lagano u krpe. Ujutro rano ustajanje i put "Penjačkog vrtića" odnosno zapadne Risnjačke stijene (za one koji ne znaju od Shlosserovog doma krene se stazom prema Platku i nakon nekih 10min hoda kraj velike stijene s koje su pobrisane oznake skreće se desno po siparu i klekovini. Nakon prvotnih stabala u daljini se ocrtavaju Veliki i Mali toranj). Do navedenih tornjeva nema staze te se najlakšim mogućim putem po siparu i klekovini stiže do velike jaruge u podnožju dvaju navedenih tornjeva. Zdeslav i ja krećemo u Gilićev kamin po orginalnoj varijanti koja kreće nešto niže od najčešće penjane. Penjemo Gilićev kamin bez korištenja fixeva, Giliću u čast. Stanko i Vedran penju isti kamin Giliču u ne-čast
Penjački vrtić ne pruža neko spektakularno penjanje ali za mene je ovo odlično mjesto za vježbu penjanja neopremljenih smjerova, dužine smjerova ne prelaze 120 m i neki djelovi smjerova su planinarenje, međutim obavezno treba posjetiti ovaj pomalo zaboravljeni dio Risnjaka i ispenjati možda i neki prvenstveni smjer.
Priložene slike su ispenjani smjerovi gdje je crvenom označen ispenjani smjer a plavom orginal.