Gam Spitz - Via attrezzata

[bojanrafaj]

Gam Spitz – 1847m
Južna stijena, opremljeni smjer (izgleda kao ferata bez sajle),
Težina: D-, VI(IV+,A0)/III-IV, izgledalo meni i teže od VI, ali zbog drški lako se prolazi A0
Dužina: visinske 900m, ali smjer vijuga jako puno, službeno 30 dužina, ali se da spajat
Oprema – samo kompleti naših 11 bilo taman, može i koji više. Sidrišta radite gdje vas volja jer su sve zacementirane drške.
Pristup: niti 30 minuta
Silaz: 2 sata po putu 452
Navez: Branko Rađenović & Bojan Rafaj
Slike: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10152614736634660.1073741852.759659659&type=1&l=dd1371997d - to nisu sve, uskoro stiže još

slijedi poduža priča, jer je malo naših ovo penjalo

Uvod:
Kupio vodič, vidio stjenčugu, svidjelo mi se jer je dugo, a u isto vrijeme lagano. Stijenu vidio u živo pred mjesec dana i rekao TO JE TO! - Ide se. Odmah mi je pao na pamet Branko, ima kondicije, pa dužina neće bit problem. Penjanje je nešto između alp smjera i ferate. Dizanje u 3 ujutro mu neće smetat, a i brzina je jako bitna.

Dan D:
Odlučili smo se za blitzkrig, u jednom danu tamo i natrag. Ja sam došao doma u 22 nakon super dva dana u Paklenici (nije da se hvalim).
Buđenje u 3, Trsat u 4, Timau u 7, na ulazu u 7:30. Pristup ide po pl stazi koja kreće na kraju samog naselja, vodi kraj vodospreme do kućice, prije koje se skreće desno, nakon 30m opet desno, sve je dobro markirano i teško je fulat. Strmo uzbrdo kroz šumu po putu do stijene, ulaz je malo lijevo.
Radi brzine, sve ja vučem ko prvi, izvlačim koliko ima kompleta, malo penjemo i paralelno gdje smjer dozvoljava. Sam smjer ima 3 djela. Prvi koji nudi lijepo lagano penjajne s tendencijom u lijevo, osim 2 prečkanja po policama sve je po stijeni, jako ugodno i lijepo. Završava kod upisne knjige. Tu je i prva mogućnost izlaska iz smjera na lijevo. Sam smjer nastavlja od upisne ravno gore po rebru (mi smose tu malo zajebali i dugo tražili nastavak).
Slijedi nekakva neutralna zona imeđu prvog i dugo djela smjera. Prvo lijepo rebro koje nakon 50 metara nestaje i počinje strma šuma. Po meni se najbolje razvezat i oprezno odšetat do pod nastavak smjera. Penje se po zemlji, srećom stijena tamo gdje se nađe je i dalje dobra, smjer kretanja nejasan, ali skica kaže kretanje s tendencijom u desno. Nakon jedno 100m se dolazi pod stijenu uz podnožje se prošeta u desno kraj gltkih ploča, malo se i spušta dok ne naletite na žutu markaciju i dršku.
Slijedi drugi dio smjera, par jako lijepih dužina, jedan V+ detalj odlično osigurana. Nakon toga krečući se malo lijevo, desno, malo po stijeni malo po travi dolazi se do suhog bora koji se vidi iz daleka i služi kao neka vrsta orijentira. Pratiti žute strelice. Ovdje na mjestima ima stvarno previše trave. Bolje doć na proljeće kad je još nema toliko. Druga upisna knjiga koje nema i izlaz na travnatu padinu i počinje zadnji dio.
Zadnji dio je je najtvrđi penjački. Ocjene VI slobodno, nisam se ni trudio nego samo hvatao drške. Koje su taman na pravoj udaljenosti. Dvije jako dobre dužine i izlazi se na travnati greben. Do vrha preostaje cca 150-200m, može se odsolirat, ali na nekim mjestima nije baš ugodno. Drške se nalaze u detaljima tako da se može osiguravat bez problema.
Orijentacija nije problem uz detaljan opis po dužinama iz vodiča (ja ga drage volje posudim). Skica ne postoji, fotografija ne pomaže puno. Službeno ima 30 dužina, ali se lako može i smanjit taj broj. Nama je trebalo 8 sati penjanja bez stajanja, ali s 20-30 minuta traženja smjera kod prve upisne knjige. Orijentacija nije problem, ako ne vidite drške ili žute strelice onda idete krivo, i treba pogledat malo iza ugla. Smjer nudi tečaj hortikulture, kratke hlače nisu idealno rješenje, ali je penjanje zabavno i sigurno, a pogled na Timau jako lijep. Što ste višlje to je vizura bolja jer se vide i ostala brda. Od druge upisne knjige do vrha nam je trebalo 2:15, tu nakon nje treba odlučit da li nastaviti ili započeti silaz prema autu.
Silaz – ružan, neodržavan planinarski put. Puno trave, na strmini, jako nezgodno i klizavo, ako padne kiša postaje pravo sranje. Niže put postaje ljepši iako na mjestima ima porušenih stabala od lavina ili čega već. Za 2 sata ste u Timau. Predlažem pizzeriu Bunker koja vam je i tako usput prema autu.

Sve skupa:
Fora, simpatično, ugodno. Prva sljedeća stepenica nakon što apsolvirate ferate ili tražite opuštanje za glavu. Nešto slično Velikoj Babi, ali manje lijepo, zbog trave. Smjer je dugačak, mora se bit brz ako se želi stić na vrh za dana. Treba imat i kondicije jer 1000m smjera ostavi traga, kakav god da bio, a onda još preostaje silaz. Nije nam bilo vruće iako je stijena južna i cijeli dan smo bili na suncu. Treći dio je malo u sijeni. Odlična tura, ali sumnjam da ću je ponavljat tako skoro.

[Crankn]

Evo još fotki

Rafaj je sve lijepo napisao... a moj kratki osvrt bi bio:

- smjer je jakooooo dug i garantira barem neku upalu mišića
- stijena je mega kompaktna, čak i među travom!!
- višenamjenske DRŠKE su zakon
- idealni silaz bi bio basejump

...i da slijedeći navez koji bude išao nek' ponese trimer, motorku, mačetu i grablje!