Dolomiti 19.-22.VI.2014
Postano: 09.07.14, 15:32
Od kad sam prvi put iskusila Dolomite, rekla sam sama sebi da tamo moram ići svake godine barem jednom.. Toga sam se i pridržavala, no onda su se zaredale 3 godine bez posjete tom raju na zemlji.. I tako sam ove godine već bila nervozna hoću li uspjet otići, skupit neku ekipicu i uživati bar 2-3 dana tamo.. Nakon tjedan dana komplikacija oko kombiniranja tko šta kako i kakva je prognoza, uspjevam se dogovoriti s Lalićem za navez i s Davorom i Saletom (iz Istre) da idemo.. Krenuli u srijedu (18.VI.) predvečer i stigli oko Cortine u kasnu noć, odnosno rano jutro, kiša nas je neumorno prala dok smo tražili mjesto da na divljaka dignemo šatore..
U četvrtak smo se svi uputili na Gruppo di Fanis, Lale i ja na Torre Piccola di Falzarego u smjer Via Comici koji je na južnoj strani i dug je oko 230m ocjene V- . Pristup je oko 40min, po lijepoj stazi i prolazi se kraj ruševina stare bolnice.. Smjer je uglavnom opremljen i jako lijep, malo smo se zagubili koji metar previše lijevo u drugoj dužini, ali ništa strašno. S vrha se absaila na drugu stranu i onda opet stazicom do auta.. Za preporučiti! Vraćamo se spavati ponovo na isto mjesto jer nam se tamo baš svidjelo
Za petak smo dogovorili Gruppo del Pomagagnon, na Punta Fiames. Lale i ja u smjer Spigolo Jori, a Davor i Sale neki susjedni ljevi.. Stijena predivno izgleda, a pristup je za ubit se – prvi dio je stazom kroz šumu i to je okej, onda kreneš priječit po stijeni kroz žljebove i sipare i fuj fuj, onda se negdje odlučiš navezat i povuć 3 dužine užeta „osiguravajući“ se po kršljivim kamenčićima.. I kad napokon dođeš do rampe koja vodi do ulaza u smjer si već (psihički) mrtav umoran a ona je naravno puna kamenja koje leti dole, i to sve je trajalo oko 3 sata.. Smjer je dug 285m, no kad zbrojiš ovo prije ispadne nekih 400-450m, teškoće V, opremljen je gdje treba, ali smo koristili i čokove i klinove.. Nismo imali problema s orijentacijom sve do zadnje dvije dužine gdje smo već bili i fizički i psihički ubijeni (no kasnije su nam Davor i Sale rekli da smo dobro išli). Na samom izlazu je Lale odvalio fini primjerak grote i udario se u bok, sva sreća da je penjao kao drugi i da ja dobro osiguravam Na vrh smo izašli oko 21h, ubrzano žvakanje sendviča i spremanje opreme i trk naći silaz dok se još štogod vidi (a na našu sreću to je bilo do malo iza 22h). Silaz je kobasica po siparčini koja je zapravo i okej jer je taman mekan da možeš brzo silazit, i onda opet u šumu po stazi.. Avantura nam je završila oko 23:30 i ovi su nas već nestrpljivo čekali, klopica i spavanje opet na istom mjestu!
Subotu smo odlučili provest laganini pa smo tako svi otišli na Cinque Torri, oni na Torre Grande a mi na Torre Barancio, sjevernu stranu, smjer domišljatog naziva Parete nord duljine 120m i laganini IV+ Baš smo guštali u smjeru i pogledu, a ulaz je bio iz snijega Za spavanje smo našli drugo super mjesto i navečer uz čašu-dve-tri vina ugodno pozdravili 21.VI.
Nedjelju smo odlučili svi provesti zajedno u istom smjeru, Gruppo del Nuvolau, na Monte Averau, smjer Via Alvera, no malo smo se zeznuli s izračunom trajanja pristupa, i kad smo nakon cca 1:15h došli do doma od kojeg ima još 25min pristupa, odlučili smo sjest i odmorit. A kad smo vidjeli koliko je tamo na terasi lijepo i opušteno, odlučili smo popit pivu, pa još jednu i tako to.. Guštirali smo na suncu, slagali priče s raznolikim oblicima pereca, smijali se i uživali, pa se nakon nekog vremena spustili natrag od kud smo došli i laganini krenuli put kuće, u realnost..
Akteri izleta: Marko Lalić i ja (Đana Petrović) iz kluba, i Istrijani Davor Matošević i Saša Dobrić, hvala im na predivnom druženju!
U četvrtak smo se svi uputili na Gruppo di Fanis, Lale i ja na Torre Piccola di Falzarego u smjer Via Comici koji je na južnoj strani i dug je oko 230m ocjene V- . Pristup je oko 40min, po lijepoj stazi i prolazi se kraj ruševina stare bolnice.. Smjer je uglavnom opremljen i jako lijep, malo smo se zagubili koji metar previše lijevo u drugoj dužini, ali ništa strašno. S vrha se absaila na drugu stranu i onda opet stazicom do auta.. Za preporučiti! Vraćamo se spavati ponovo na isto mjesto jer nam se tamo baš svidjelo
Za petak smo dogovorili Gruppo del Pomagagnon, na Punta Fiames. Lale i ja u smjer Spigolo Jori, a Davor i Sale neki susjedni ljevi.. Stijena predivno izgleda, a pristup je za ubit se – prvi dio je stazom kroz šumu i to je okej, onda kreneš priječit po stijeni kroz žljebove i sipare i fuj fuj, onda se negdje odlučiš navezat i povuć 3 dužine užeta „osiguravajući“ se po kršljivim kamenčićima.. I kad napokon dođeš do rampe koja vodi do ulaza u smjer si već (psihički) mrtav umoran
a ona je naravno puna kamenja koje leti dole, i to sve je trajalo oko 3 sata.. Smjer je dug 285m, no kad zbrojiš ovo prije ispadne nekih 400-450m, teškoće V, opremljen je gdje treba, ali smo koristili i čokove i klinove.. Nismo imali problema s orijentacijom sve do zadnje dvije dužine gdje smo već bili i fizički i psihički ubijeni (no kasnije su nam Davor i Sale rekli da smo dobro išli). Na samom izlazu je Lale odvalio fini primjerak grote i udario se u bok, sva sreća da je penjao kao drugi i da ja dobro osiguravam Na vrh smo izašli oko 21h, ubrzano žvakanje sendviča i spremanje opreme i trk naći silaz dok se još štogod vidi (a na našu sreću to je bilo do malo iza 22h). Silaz je kobasica po siparčini koja je zapravo i okej jer je taman mekan da možeš brzo silazit, i onda opet u šumu po stazi.. Avantura nam je završila oko 23:30 i ovi su nas već nestrpljivo čekali, klopica i spavanje opet na istom mjestu!Subotu smo odlučili provest laganini pa smo tako svi otišli na Cinque Torri, oni na Torre Grande a mi na Torre Barancio, sjevernu stranu, smjer domišljatog naziva Parete nord
duljine 120m i laganini IV+ Baš smo guštali u smjeru i pogledu, a ulaz je bio iz snijega Za spavanje smo našli drugo super mjesto i navečer uz čašu-dve-tri vina ugodno pozdravili 21.VI.Nedjelju smo odlučili svi provesti zajedno u istom smjeru, Gruppo del Nuvolau, na Monte Averau, smjer Via Alvera, no malo smo se zeznuli s izračunom trajanja pristupa, i kad smo nakon cca 1:15h došli do doma od kojeg ima još 25min pristupa, odlučili smo sjest i odmorit. A kad smo vidjeli koliko je tamo na terasi lijepo i opušteno, odlučili smo popit pivu, pa još jednu i tako to.. Guštirali smo na suncu, slagali priče s raznolikim oblicima pereca, smijali se i uživali, pa se nakon nekog vremena spustili natrag od kud smo došli i laganini krenuli put kuće, u realnost..
Akteri izleta: Marko Lalić i ja (Đana Petrović) iz kluba, i Istrijani Davor Matošević i Saša Dobrić, hvala im na predivnom druženju!