Kada: 05.07.2014. Sunčana subota
Navez: Marko Jakovac – Bojan Rafaj – ovo nam je bilo prvi puta(da bar tako bude svaki put)
Smjer: Dragaman VI /IV
+
Glava 5b
Od prošle godine dogovaramo neko penjanje, ali kako smo šupci taj dan je došao tek ove subote. Klek nam je obojci drag. Dragman zvuči odlično, a Glava je moj privatni nerješeni dug.
Polazak u 20 u petak. Oko Bjelolasicice nas dočekuje tisuću krijesnica uz cestu, dio vozimo bez upaljenih svjetala jer nisu trebala – romantika na 1000. Romantika prestaje pred spavanje jer Marko spava u šatoru, a ja vani. Nije da smo se posvađali nego ja imam novactu pernatu kesu koju je trebalo testirat (eto da svi znaju). U domu se nije moglo spavat jer otvara tek u subotu ujutro
Jutro, pristup s opremom hranom i oblekom. Višak opreme puštamo u domu i krećemo prema Dragmanu.
Ulaz je gdje treba bit! Smjer s poda ne obećava, odnosno pitate se zašto niste uzeli kosilicu, ali izgled vara. Dugo nisam uživo u nekom smjeru ovoliko. Teškoće nisu bile nesavladive, poklinanost jako dobra, mogućnost dodavanja klinova čokova i ostalih pizdarija velika, a vertikala konstantna, cijelo vrijeme treba radit. Stijena vrlo dobra. Kratka pauza u Dragmanovom bivku (tj udubini) koji štiti i od kiše i od sunca. Ja odrađujem kratki prevjesni VI dio, Marko bez problema rješava kasniji V+ u kaminu. Od sreće pjeva na sidrištu i izlazimo na vrh. Trajalo je to dobrih 3 i pol sata, ali je to bez žurbe. Dobro je ponjeti nešto više kompleta jer ako se spajaju dužine brzo ponestanu, a i komunikacija zna bit teška.
Pauza kod doma – u kojem možete dobit 0,33 pivu za 15kn, ali ništa za pojest.
Uspjevam nagovorit Marka da odemo i u Glavu. Nije baš presretan, malo osjeća umor, ali ajde probat će.
Penjemo, on neparne, ja parne, onu zajezeznutu djelimo u dvije. Po treći put se pitam kako druga dužina može biti trojka. Kratki predah na polici. Marko odlično sajta prvi teži dio i sidri pod kaminom. Ja se mučim ko vol i samo zahvaljujući hrabrosti koju penjanje kao drugi daje prolazim slobodno. Slijedi kamin, nisam sretan jer znam šta me čeka. Srećom vještice su bile blage taj dan i oslobađam ju uz pomoć Markovih smirujućih savjeta tipa " Probaj dignut nogu". Uskoro smo na samom vrhu. Marko hvali zadnju dužinu kao nešto najljepše što je ikad penjao. Boli njega briga rješio smjerčinu kao Glava iz prve – Bravo, što bi tek bilo da nije bi umoran.
Brzinski silaz i prije 22 smo u Rijeci.
Odite u Dragmana lijep je smjer, ali IV-ke nisu za podcjenit. Nemojte ić u Glavu to je zlo
Slike: https://plus.google.com/photos/115599171385924780882/albums/6033252139413093361