Paklenica-Maniti kuk- Pink Panther 400tinjak metara 6a+ (13 dužina)
Navez: Elvin i Rafaj
Stižemo dole u petak navečer, spavamo u apartmanu(koji srećom ima klimu koja grije). Dizanje malo prije 7 i pod ulazom smo u 8:30. S obzirom da do smjera nema pravog puta, najbolje je ulovit sipar nakon onog sipara kojim ide silaz iz Debelog kuka, dakle još malo uzbrdo po putu. S dna sipara se točno vidi prva dužina i samo ravno gore do pod smjer. Prvi spit je malo teže uočit, ali fotografija smjera je točna i prva dužina ide kroz neki lagani žljeb, prije nego izađe desno na ploču.
2. i 3. dužina nude najteže detalje (bar po našoj procjeni), ali ne prelaze 6a+. Cijeli smjer je dobro pospitan, i nema problema s orijentacijom jedino možda u predzadnjoj dužini gdje sam otišao krivo u lijevo, ali manjak spitova brzo ukaže da si na krivom putu.
Elvin se žalio da mu je prelagano, meni je bilo taman. Nakon što je došlo sunce je i njemu bilo draže što nismo u sjeni Anića kuka. Sve je teklo brzo i glatko, te smo za 4 i pol sata bili na vrhu.
Silaz je tlaka, traje 2 sata i prvi dio na platou manitog nema puta, nego je treking i orijentacija po škrapama i gustom grmlju, sve dok se ne izleti na markirani put.
Sve u svemu lijep smjer za penjat, dobro osiguran i s pogledom na Anića kuk. Ocjenama možda malo precjenjen. Kako je smjer na suncu, najbolje ga penjat kad zahladi. Da nije takav silaz bio bi sigurno češće i rađe penjan.
a i koja fotka nebi škodila 