Val Montanaia - 22. - 23. 08 .
Postano: 26.08.13, 15:15
Nakon dogovora s Brankom u srijedu popodne, konačno odustajemo od grebena Rochefort i odlučujemo se za penjanje u području Val Montanaia.
Iz Rijeke smo krenuli oko 5:15, a od doma smo krenuli oko 10:30. Prvi dan cilj nam je bio Campanile di Val Montanaia – Via Normale (IV/IV+, 200 m).
Oko 12:30 ulazimo u toranj, a oko 15:30 smo na vrhu. Penjali smo dužina – dužina i drugi je nosio ruksak. Mene dopada ključna dužina, koju sam prošao s lijeve strane po ploči. Dosta fotografiranja, bez žurbe sa puno uživanja po lijepom vremenu i u kompaktnoj stijeni. Sidrišta su opremljena, a između se nađe i klinova. Orjentacija nije zahtjevna, a ni absajl, koji smo prošli bez komplikacija. Prošetali do bivka, odmorili se i spustili u dom, gdje su vrlo prijazni domari (očito alpinisti) i solidna hrana.
Petak smo se odlučili ustati ranije radi najavljenog pogoršanja vremena, ali smo produžili sa spavanjem do 5:45. Cilj: Anticima Sud di Meluzzo – Via Soravito-Micoli (IV/IV+ pp. VI/A0 – 300 m). U smjer ulazimo oko 8. Penjemo dužina - dužina, drugi nosi ruksak i mene ponovno dopada ključna dužina. Prolazim je slobodno, dolazim do sidrišta i kreće Branko. Odlama mu se nožište, težina na jednoj ruci i dijagnoza – iščašenje ramena. Nekako smo iskombinirali njegovo spuštanje do sidrišta. Ja absajlam i zajedno absajlamo do dna. Rame ga je boljelo, ali je ruka bila funkcionalna tako da smo uspjeli odraditi sve zajedno. Dolje se pakiramo, odlazimo u dom, podmirujemo račune i pijemo pivu. Odlazak za Rijeku i sada njemu predstoji saniranje ozljede i rehabilitacija. U smjeru su sidrišta opremljena i pripremljena za absajl. Tu i tamo koji klin, a mi smo još i poponešto postavili. Orijentacija nije zahtjevna, a stijena je kompaktna.
Sve u svemu, dobro provedeno vrijeme, ali malo jala ostaje zbog ozljede i neispenjanog smjera. Definitivno područje koje se isplati ponovno posjetiti. Ni Branko ni ja nismo nikad penjali u Dolomitima i nakon iskustava u slovenskim alpama, ovo je otkriće što se tiče kompaktnosti stijene.
Iz Rijeke smo krenuli oko 5:15, a od doma smo krenuli oko 10:30. Prvi dan cilj nam je bio Campanile di Val Montanaia – Via Normale (IV/IV+, 200 m).
Oko 12:30 ulazimo u toranj, a oko 15:30 smo na vrhu. Penjali smo dužina – dužina i drugi je nosio ruksak. Mene dopada ključna dužina, koju sam prošao s lijeve strane po ploči. Dosta fotografiranja, bez žurbe sa puno uživanja po lijepom vremenu i u kompaktnoj stijeni. Sidrišta su opremljena, a između se nađe i klinova. Orjentacija nije zahtjevna, a ni absajl, koji smo prošli bez komplikacija. Prošetali do bivka, odmorili se i spustili u dom, gdje su vrlo prijazni domari (očito alpinisti) i solidna hrana.
Petak smo se odlučili ustati ranije radi najavljenog pogoršanja vremena, ali smo produžili sa spavanjem do 5:45. Cilj: Anticima Sud di Meluzzo – Via Soravito-Micoli (IV/IV+ pp. VI/A0 – 300 m). U smjer ulazimo oko 8. Penjemo dužina - dužina, drugi nosi ruksak i mene ponovno dopada ključna dužina. Prolazim je slobodno, dolazim do sidrišta i kreće Branko. Odlama mu se nožište, težina na jednoj ruci i dijagnoza – iščašenje ramena. Nekako smo iskombinirali njegovo spuštanje do sidrišta. Ja absajlam i zajedno absajlamo do dna. Rame ga je boljelo, ali je ruka bila funkcionalna tako da smo uspjeli odraditi sve zajedno. Dolje se pakiramo, odlazimo u dom, podmirujemo račune i pijemo pivu. Odlazak za Rijeku i sada njemu predstoji saniranje ozljede i rehabilitacija. U smjeru su sidrišta opremljena i pripremljena za absajl. Tu i tamo koji klin, a mi smo još i poponešto postavili. Orijentacija nije zahtjevna, a stijena je kompaktna.
Sve u svemu, dobro provedeno vrijeme, ali malo jala ostaje zbog ozljede i neispenjanog smjera. Definitivno područje koje se isplati ponovno posjetiti. Ni Branko ni ja nismo nikad penjali u Dolomitima i nakon iskustava u slovenskim alpama, ovo je otkriće što se tiče kompaktnosti stijene.