) do sidrišta. E tu nam je već pomalo dosta jer smo računali da ćemo već bit van smjera, a kraja nikako (odustali smo od utakmice). Ulazim u dužinu IV -(predzadnju) koja kreće lagano i ima dovoljno klinova, a onda preči ulijevo i ima detalj u kojem spominjem stvarna i mitološka bića, živa i neživa u raznim kombinacijama 
. U ključnom momentu sretan što vidim klin, sa pojasa skidam kratki komplet i uz gomilu psovki vraćam ga natrag i uzimam drugi koji je, naravno, ponovo kratki . Iz treće ukopčavam i prečim do kraja, a Dragan me svakih metar pita „jel se poleglo?“, ma poleglo ti se... U spomenutoj dužini zapelo nam je uže koje je na Bobota i Veks srušilo jednu gromadu koja ih je srećom promašila. Uglavnom, do kraja je lijepa i kompaktna IV- dužina, a vrh je travnata ravnica na kojoj sam ubio oko jedno sat vremena, dok je Dragan vježbao jogu?! Silaz je san svakog mazohista od 2 i pol-3 sata. Nemam pojma koliko smjer ima dužina (Veks i Bobo kažu da su nabrojali 19), dosta je kršljiv i dobar za vježbu zabijanja klinova, jer ih nema previše. Drugi dan odlučujemo do Vršiča popet nešto kraće, a izbor je pao na Kranjsku Poč 300m IV . Oko 11 (sve na lagano)ulazimo preko snežišća, koje je visoko pa dosta skrati prvu dužinu, kroz žljeb do sidrišta. E sad, tih sidrišta ima jedno tri u razmaku od 20 m pa smo se premještali na najbolje, za najmanje trenja, što savjetujem onima koji misle ovo penjat jer je jako krušljivo i uže baca puno kamenja. Nakon što smo odabrali najbolje sidrište (po vodiču druga dužina, nama treća) ulazim u prevjes IV, koji ima spit, malo điđimiđi al riješavam ga i dolazim do sidrišta lijevo , sa kojeg se treba premjestiti pod kamin po polici udesno zbog što manjeg trenja jeli... Kamin IV je i detalj smera dug je cca 45-50m i ima 4 klina i jedan spit (bome sam se dobro umorio) poželjno je držati se desne strane, lijeva strana je glatka i vlažna. Izlaz iz kamina, IV, rješava Dragan ulijevo do sidrišta na siparu pod prevjesom. Još jedna kraća dužina koja završava pod još jednim prevjesom, zapravo pećini, iz koje Dragan maestralno izlazi i sretan viče „to je to“, ali je nažalost otišao ravno gore umjesto desno, pa sam prečio do sidrišta pod zadnjom dužinom, krušljivi žljeb III-IV, koju je za nagradu dobio Dragan. Izgleda lagan, a najveći problem je ulaz. Smjer ima dovoljno osiguranja, po alpskim mjerilima, tu i tamo koji spit i orjentacijski nije težak (iz pećine udesno!!!). Silaz preko sipara pod Mojstovkama cca 25 min. Kraj vikenda u Avio Pub-u.
), iskljucivo jer smo se navezali od pocetka, sto definitivno nije najsretnije rjesenje, bar ne prvih 150 metara...ionako nemas bas na cemu raditi sidirsta. Malo vislje gore, negdje na sredini gdje bi se kao jos uvijek trebalo solirati, bila sam prilicno sretna da smo navezani kad mi je kamen doletio na ruku, a ja vidjela puno zvjezdica na deset sekundi, i kojih dvadesetak metara kasnije kad mi je u narucju ostala kamena televizija dok su ravno ispod mene bili Bobo, Andric i Lale na sidristu. Kasnije gore smjer mi se svidja. Bobo elegantno i bez puno muke rjesio detaljni kamin koji od ispod ne izgleda lijepo, ali u kojem srecom ima dosta klinova, ja iza njega manje elegantno 
