Balota, Žoga i mi
Postano: 04.06.11, 21:20
Na pitanje: Jel bi išao penjat subotu samo ujutro? Dobio sam potvrdan odgovor, a na moj komentar da šteta što su Alpe tako daleko dobio sam i prijedlog. Zašto ne Balota? Hm, zaista, zašto ne? I pala je odluka. Nećemo nikome reći gdje idemo, osim čovjeku koji je i postavio smjer, Željku Starčeviću – Žogi te Elvinu, prvom slobodnom ponavljaču. Nešto njihovih savjeta i bili smo spremni. Bolje rečeno, Igor je bio spreman. Žoga je odlučio da će nam se pridružiti i snimati našu epsku borbu. Čovjeka je veselilo što netko penje njegov smjer, a nas je veselilo njegovo društvo, podrška i pozitivna energija.
Kavica na Vratima Jadrana i pravac Vela Draga. Žoga se smjestio kod vidikovca, odabrali smo smjer silaska i krenuli prema smjeru uspona – Balota.
Bez problema nalazimo smjer i ja hrabro krećem u prvu dužinu, koju prolazim bez previše muke i dolazim na prvo sidrište. Zbog mog petljanja sa osiguravanjem, ispada mi ATC, ali Igor mi donosi svoj Gri-gri. On hrabro kreće u drugu dužinu, dolazi na vrh detalja i zum. Leti cca 4 m. Meni adrenalin pumpa, a ne znam šta je njemu u glavi. Penje se do mene, izvlačimo uže i ide ponovno, dolazi do izlaza iz detalja i... još jedna kamena gromada leti prema dolje, a s njom i Igor. Spuštam ga na sidrište, izvlačimo uže, a on uzima odmor. Sa druge strane Drage čulo se Žogino vikanje i podrška: Ajmo sad dalje. Igor kreće, Igor ide i Igor prolazi. Savladao je najtežu dužinu, slobodno. Za njim idem i ja i ... prolazim. Stižem na sidrište sav sretan sa zaključkom da je najteže iza nas i da smo uspjeli proći slobodno. Prepuštam partneru užitak i slavu izlaska iz smjera. Ipak, našoj patnji nije kraj. Treća dužina nas je itekako namučila i nije baš mačji kašalj.Trebalo se dobro oznojiti i za nju. Izlazak na vrh, give me five (nikako da uzmemo tu hladnu pivu sa sobom) i opće veselje i zadovoljstvo. Silazak smo izveli stazicama prema zapadu i spojili se s druge strane tunela na nekadašnju servisnu cestu. Pod smjerom Igor nalazi moj ATC i sretni krećemo kući.
Nezaobilazna piva kod Waldota, slikanje i sumiranje dojmova.
Preporučam svima ovaj smjer. U najtežoj dužini svi klinovi su u redu i ima ih dovoljno. U prvoj i trećoj ima ruzinavih, ali mislim da drže. Mi smo sve skupa stavili dva frenda, jednog u prvoj i jednog u trećoj dužini, a sidrišta su na ljepljenim ring-spitovima. Treća dužina može se prepolovit, jer na jednom mjestu ima klin i ring-spit na kojima se može napraviti sidrište, a time bi se smanjilo trenje. Stijena je kršljiva pa preporućam sporije i opreznije penjanje cijelim smjerom (uključujući treću dužinu – ona je samo malo manje kršljiva). Smjer je lijep, izložen, a drugo sidrište je odmor. Travica pod nogama, pogled i prostor za dvoje. Od one priče sa Željezničarevih stranica o dugačkoj traci i zabacivanjem u pukotinu nema ništa. Dezinformacija. Ali skica im je dobra.
Penjali: Igor Markanjević i Novak Bojan
Kavica na Vratima Jadrana i pravac Vela Draga. Žoga se smjestio kod vidikovca, odabrali smo smjer silaska i krenuli prema smjeru uspona – Balota.
Bez problema nalazimo smjer i ja hrabro krećem u prvu dužinu, koju prolazim bez previše muke i dolazim na prvo sidrište. Zbog mog petljanja sa osiguravanjem, ispada mi ATC, ali Igor mi donosi svoj Gri-gri. On hrabro kreće u drugu dužinu, dolazi na vrh detalja i zum. Leti cca 4 m. Meni adrenalin pumpa, a ne znam šta je njemu u glavi. Penje se do mene, izvlačimo uže i ide ponovno, dolazi do izlaza iz detalja i... još jedna kamena gromada leti prema dolje, a s njom i Igor. Spuštam ga na sidrište, izvlačimo uže, a on uzima odmor. Sa druge strane Drage čulo se Žogino vikanje i podrška: Ajmo sad dalje. Igor kreće, Igor ide i Igor prolazi. Savladao je najtežu dužinu, slobodno. Za njim idem i ja i ... prolazim. Stižem na sidrište sav sretan sa zaključkom da je najteže iza nas i da smo uspjeli proći slobodno. Prepuštam partneru užitak i slavu izlaska iz smjera. Ipak, našoj patnji nije kraj. Treća dužina nas je itekako namučila i nije baš mačji kašalj.Trebalo se dobro oznojiti i za nju. Izlazak na vrh, give me five (nikako da uzmemo tu hladnu pivu sa sobom) i opće veselje i zadovoljstvo. Silazak smo izveli stazicama prema zapadu i spojili se s druge strane tunela na nekadašnju servisnu cestu. Pod smjerom Igor nalazi moj ATC i sretni krećemo kući.
Nezaobilazna piva kod Waldota, slikanje i sumiranje dojmova.
Preporučam svima ovaj smjer. U najtežoj dužini svi klinovi su u redu i ima ih dovoljno. U prvoj i trećoj ima ruzinavih, ali mislim da drže. Mi smo sve skupa stavili dva frenda, jednog u prvoj i jednog u trećoj dužini, a sidrišta su na ljepljenim ring-spitovima. Treća dužina može se prepolovit, jer na jednom mjestu ima klin i ring-spit na kojima se može napraviti sidrište, a time bi se smanjilo trenje. Stijena je kršljiva pa preporućam sporije i opreznije penjanje cijelim smjerom (uključujući treću dužinu – ona je samo malo manje kršljiva). Smjer je lijep, izložen, a drugo sidrište je odmor. Travica pod nogama, pogled i prostor za dvoje. Od one priče sa Željezničarevih stranica o dugačkoj traci i zabacivanjem u pukotinu nema ništa. Dezinformacija. Ali skica im je dobra.
Penjali: Igor Markanjević i Novak Bojan
