Lucifer - Gozd Martuljek
Postano: 20.02.12, 11:35
Četvrtak je pao dogovor. Sova, Igor, Miljen i ja idemo u Lucifera. Subota, Vrata Jadrana, start u 5:15, Sova vozi i pravac Gozd Matruljk. Kava uz put (ali ne u Lomu) i tamo smo oko 9:30. Ispod slapa smo malo čekali, rasporedili stvari u ruksak po navezu i oko 10:25 ulazimo prvi Miljen i ja. Miljen ulazi u smjer (prvu laganu ipak nismo solirali) i zabava počinje. Ispred nas bar dva naveza, iza nas Igor i Sova i još nešto ljudi. Prva dužina je samo prečenje do sidrišta. Druga je oko 4+ na vrlo neudobno sidrište, koje ima mjesta za jedan navez. Igor je sidrio na klinovima. Led ne pretvrd i ima stopinki. Onima koji ih znaju koristiti to olakšava. Treća je malo nezgodno prečenje sa sidrišta pa gore. Početak malo tvrd, a gore se položi i onda velika polica i sidrište na dva – tri klina. Četvrta duzina počinje s kratkom vertikalicom, lijepo, a i led je tu već mekši (kot putr) i evo sidrište na trulom deblu. Mali skokić, koji se može zaobići (naravno da je Miljen direktno) i dalje se položi. Bas nam je falilo 10-tak metara užeta pa smo morali malo paralelku, ali šta je tu je. Tu smo negdje u šumi gdje treba stati i krenuti u lijevo.Spust počinje sa šetnjom kroz šumu u lijevo jedno 15-tak minuta. Prvi tragovi koji vode dolje nisu ti. To je ona prva grapa u koju se ne ide. Mi smo mislili da treba dole i onda smo morali apsajlat dvije dužine (cca 50 + 20 m). Trebali smo ići još naprijed (gdje većina ljudi ne ide), a oni koji znaju kažu da ima lijepa staza do dole. Inače, može se absajlat po smjeru, ali ne ako ima ljudi.
Auto, presvlačenje piva Pri Jožici i pica u Aviopubu. Bravo Sova za vožnju prema cilju i Igoru za vožnju tamo i nazad.
Hvala Miljenu za vodstvo (ja penjao sve kao drugi), a Sova je potegla zadnju dužinu s Igorom (mozda i predzadnju, ali nisam vidio). Tko je išao drugi nosio je ruksak. Ipak, topli čaj je pasao na vrhu.
Auto, presvlačenje piva Pri Jožici i pica u Aviopubu. Bravo Sova za vožnju prema cilju i Igoru za vožnju tamo i nazad.
Hvala Miljenu za vodstvo (ja penjao sve kao drugi), a Sova je potegla zadnju dužinu s Igorom (mozda i predzadnju, ali nisam vidio). Tko je išao drugi nosio je ruksak. Ipak, topli čaj je pasao na vrhu.
negdje drugdje u cetvorci, pa eto
Nakon tekme u Unkenu i spavanca kod stare nane u Jesenicama dolazimo na parking ravno preko puta Lucifera točno u podne. Spavanac je bio konkretan. Gledamo slap i nećkamo se, ima ga podosta, 4+, kasno je, "Eca je spora", al krcamo stvari na sebe i idemo. Odlučujemo se za pristup preko Save, solidno je zaleđena, doduše malo pucketa al drži 
Nakon polegnute prečke krećem sva u strahu, a kad tamo škaline. Rupe za doslovno 1/3 dereze, bajle upadaju do pola noža i sve drži. Vruće mi je i pitam se dal je vruće i sigama koje vise iznad nas, pa žurim i kroz 3., malkoc mokru dužinu gdje prvi put i zabijam bajle. Ogromna polica i zadnji veći skok, također preugodno izbušen, opet nema zabijanja bajli. Paralelka, isto fali 10m užeta. Kreće položeni teren i tu mi već listovi vrište, razmišljam o Brankovom savjetu da odrežem pete na debelim Fila šlapama i tako hodam po kući, za trening, ali tješim se da je to zbog Damirovih gojzi i čaja u ruksaku, a ne zbog loše forme... 
Izlazimo u 15.20 Silaz kroz šumu, znamo da trebamo u drugu grapu ali put i svi tragovi vode u prvu, pa idemo i mi. Rezultat: 2 turboprljava absajla., ali ok, sad znamo 
Iskusniji dio naveza kaže da je to bio WI 3. Nabacujemo givmifajv, Aviončeka i Lovsku, zalijemo pivom i kući stavit djecu na spavanje. Dobar vikend sve u svemu!!!