Riječki alpinistički klub

Bili smo u Paklenici.
Odlučili smo penjat Kaču pa šta bude. Nakon početnih dogovora i odustajanja, Igor i ja smo ostali sami u autu. Stigli do Dinka, popili pivu s ekipom i spavanjac. Nakon što nas je Lalić upozorio na hrpu zagrebčana u špilji, odlučili smo se za kulu. Ustajanje, doručak na parkingu i pravac smjer. Bura dere, ali sigurno će pasti dok dođemo do smjera. I krenuli mi. A vjetar puše, ali sigurno će pasti samo da se još malo digne sunce. U petoj dužini skrećemo sa smjera i idemo lijevo u Funkciju. Na tom mjestu su Igor i Elvis prije koju godinu išli previše desno, a mi smo odlučili ići previše lijevo. Do tu smo se već smrzli, a problemi su tek trebali početi. Dalje nismo bili sposobni penjat. Bili smo malo ukočeni, a težine su malo veće (oči još veće). Tako da smo dalje prošli rutinirano tehnički. U smiraj dana smo izašli na vrh, osunčali se i pojeli. S mrakom smo bili kod auta, piva kod Dinka i bek tu civilzejšn. U Pakli je bilo još i gomila ekipe iz Rijeke i Istre, ali oni imaju svoje storije.
Na kraju, isto nam je bilo dobro. „Malo“ smo se smrzli, ali sad znamo još više.

Uvijek je zanimljivo citati izvjestaje ovog naveza. Sto je sljedece na rasporedu?!

Pripreme za Patagoniu!
Reci Pako ,dal je bura bila toliko nemilosrdna da Vas je izbacila iz smjera, pa ste utjehu tražili u Funkciji.

bilo je prejednostavno pa smo se odlučili učiniti stvari zanimljivije