50-ta obljetnica Velebitaša
Postano: 07.10.11, 08:51
VELEBITAŠKI SMJER / -VII 350 m
U petak 30.9.2011.odlučili smo popeti Velebitaški smjer u Anića kuku, Kaotiko i ja (Lale) , Maja i Dijego. Nismo imali rani start misleći da neće biti gužve, lagani pristup uz neprestano zvonjenje mobitela u ruksacima. Dolazimo ispod smjera i gle čuda gužvanac, ispred nas dva naveza i u međuvremenu se pojavljuje još jedna trojka koja odustaje zbog gužve.Oko 10.30-11.00 ulazimo u smjer, Kaotiko vuče prvu dužinu, konstantan -VI. Prva dužina je eliminacijska (što bi reka barba Pavić) i mene je eliminirala, A0-pridržavanje za klin. Dalje ide sve lekše, parni stroj se zagrijao, orjentacija je logična. Tokom penjanja stalno nas štopa navez "delfina", zbog kojih u 5-oj dužini(-VI) sidrimo ispod sidrišta zbog klimavog kamena. Sidrište je bilo viseče, izuzetno neudobno u kojem sam proveo 40-ak minuta. Kad je delfin otplivao doletio je Kaotiko i ulazi u detaljnu dužinu koju rješava zverski i viče Lale penji, a ja pokočen s osječajem da su mi kukovi bili u stegi. -7 je rješen i peglamo dalje, dužna iznad je zanimljiva, a sidrište bogovsko na kojem odmaramo-jabuke, čokoladice i duhan. Tu čekamo Maju i Dijega. Malo su sporiji zbog neispavanosti, al penju sa smješkom. Ostale dužine su lijepe osim zadnje koja nema međuosiguranja. Iz smjera izlazimo pred sumrak, vrištanje i lagano put dole.
Tokom penjanja vrtila se zagonetka-
a. dobro je
b. dobro je
c. dobro je
d. dobro je
odaberi točan odgovor.
Kad smo legli spavat vrtim vodić i gle Velebitaški smjer je penjan prvi put pred 50-let - Davor Ribarević,Nedjeljko Jakić i Matija Mlinac 4-5.10.1961., ajme ludila skoro smo ga u dan ponovili.
U petak 30.9.2011.odlučili smo popeti Velebitaški smjer u Anića kuku, Kaotiko i ja (Lale) , Maja i Dijego. Nismo imali rani start misleći da neće biti gužve, lagani pristup uz neprestano zvonjenje mobitela u ruksacima. Dolazimo ispod smjera i gle čuda gužvanac, ispred nas dva naveza i u međuvremenu se pojavljuje još jedna trojka koja odustaje zbog gužve.Oko 10.30-11.00 ulazimo u smjer, Kaotiko vuče prvu dužinu, konstantan -VI. Prva dužina je eliminacijska (što bi reka barba Pavić) i mene je eliminirala, A0-pridržavanje za klin. Dalje ide sve lekše, parni stroj se zagrijao, orjentacija je logična. Tokom penjanja stalno nas štopa navez "delfina", zbog kojih u 5-oj dužini(-VI) sidrimo ispod sidrišta zbog klimavog kamena. Sidrište je bilo viseče, izuzetno neudobno u kojem sam proveo 40-ak minuta. Kad je delfin otplivao doletio je Kaotiko i ulazi u detaljnu dužinu koju rješava zverski i viče Lale penji, a ja pokočen s osječajem da su mi kukovi bili u stegi. -7 je rješen i peglamo dalje, dužna iznad je zanimljiva, a sidrište bogovsko na kojem odmaramo-jabuke, čokoladice i duhan. Tu čekamo Maju i Dijega. Malo su sporiji zbog neispavanosti, al penju sa smješkom. Ostale dužine su lijepe osim zadnje koja nema međuosiguranja. Iz smjera izlazimo pred sumrak, vrištanje i lagano put dole.
Tokom penjanja vrtila se zagonetka-
a. dobro je
b. dobro je
c. dobro je
d. dobro je
odaberi točan odgovor.
Kad smo legli spavat vrtim vodić i gle Velebitaški smjer je penjan prvi put pred 50-let - Davor Ribarević,Nedjeljko Jakić i Matija Mlinac 4-5.10.1961., ajme ludila skoro smo ga u dan ponovili.
