Evo s obzirom da već dugujem izvještaj sa Srebrnjaka barem da se iskupim izvještajem sa Kogela. Nakon par sati pao je dogovor pa se prošli vikend masovno atakirao Kogel od strane rakovaca. Izvještaj od Bojana ste već vidjeli a evo i našeg. Polazak iz Rijeke zaplaniran na 5 ali zbog gaća nekih članova bio na par minuta odgođen
Navezi su bili Gogh i Pako te Morana i ja. Oko 7 i pol stižemo u Kamnišku Bistricu i prvo koga srećemo na cesti je auto riječkih tablica
Rafaj i Elvis kreću prema Planjavi sukobit se sa Humar-Škarja smjerom. Od njih saznajemo vrlo korisne podatke o pristupu i silazu ali i to da nisu sigurni gdje je ulaz u Zupanovu i da su penjali ni sami ne znaju što. Nastavljamo dalje s bodrenjem - ma snaći ćemo se već nekako. Sa parkirališta krećemo lijevo ali nakon 5 minuta hoda shvaćamo da smo skrenuli krivo lijevo jer dolazimo na markiranu stazu i da se moramo vratit na drugo lijevo. Put je ne markiran ali je dobar i nakon poprilično hoda (razlike nekih 1000 m.n.v. ) dolazimo pod Kogel. Na našu sreču na ulazu u Zupanovu jedan navez slovenaca pa lako nalazimo ulaz. Gogh i Pako par metar od nas kreću u Virensovu. Već u prvoj dužini slovenci nam bježe pa dalje nastavljamo prateći njihove glasove. Uz malo poteškoća ali relativno brzo stižemo do gredine i odlučujemo se da ćemo ipak pokušati juriš prema gore pogotovo sto sad slovence i vidimo (barem povremeno). Smjer je konstantan i popusti samo na dvije duzine pa se Morana ohrabri i ulazi te jako dobro prolazi IV+. I tu nastaje šou. U to vrijeme Goran i Pako (po njihovim riječima) ispadaju iz smjera na livadu i čude se gdje je nestao smjer dok mi puni straha ulazimo u detalj VI-, neki glatki kamin koji zapravo i nije tako strašan kako izgleda na slikama. Uz malo namještanja i puhanja prolazimo ga i zbog neiskustva opuštamo se jer mislimo da je stvar gotova - ˝dalje je lako˝ kažu slovenci i nestanu na izlazu iz smjera - moš mislit. Tek tu počinju problemi - pred nama je pukotina (V) u početku koje je super sidriste na klinove, a smjer ide 5 metara desno od njega po drugoj pukotini. Skroz nelogično. Nazalost to sam skuzio tek kad sam ušao u pukotinu i skužio da u njoj nema nista međuosiguranja pa sam priječio tih 5 metara po ploči u vratio se u smjer koji je pun klinova ali tu su ruke rekli svoje - grč obje podlaktice - i padam. Na svu sreću smjer je lagano prijevesan pa padam u prazno. Još jedan bezuspješan pokušaj i odluka pada na navlačenje po kompletima. Jedva stižemo do sidrišta koje je viseće na 2 klina spojena sa 6 metarskom zamkom koja nikako ne ulijeva povjerenje. Zato po dolasku Morane brže bolje trčim s njega u neku ludu priječnicu koja opet ima puno klinova (ovaj puta nam ni ne pada na pamet proći to slobodno ) pa tehničarimo sve do izlaza. Tu nas dočekuju Gogh i Pako koji se već 2 i pol sata sunčaju na kamenu. Svaka čast momcima na strpljenju!!! Brzo kupimo stvari i jurimo prema autu. Na putu srećemo klupicu – zajedničko slikanje i trk dalje. Dolje kod doma nalazimo se sa Elvisom i Bojanom. Pivica, klopica, prepričavanje lovačko-penjačkih priča i put kući. Sve u svemu super vikend. Zupanova je stvarno lijep smjer ali za nas je bio malčice pretežak. Super je poklinan sa više manje dobrim sidrištima. Ma ponovilo se .......
