i tako uspjele izbjeci kisurinu koja se srucila pola sata nakon sto smo stajale na vrhu. K i S u medjuvremenu pronasli odlicno frikaslite iznad Cortine, u samoj sumi, s 5 minuta pristupa i prekrasnim dugackim smjerovima svih tezina. Tamo smo proveli i iduci, djelomicno kisni dan. Maja i Sinke popeli lijepi 7a, Kruno bio blizu, (momci vec prije sredili jos par 6c-ova i 6b-ova), a Maja s lakocom prosla i kroz jedan 6c, koji sam ja nadrkavala, ali bezuspjesno taj put. U frikanju prolazi i ostatak GO-a. Iz Dolomita nakon dva dana bjezimo u Istru, malo u Nuglu, malo u Kompanj, a onda Kruno i ja pravac Omis, gdje nas cekaju prijatelji penjaci iz Zg-a. Nakon prvotnog šoka u obliku gomile ljudi i kiča u starom gradu, selimo dva kilometra uzvodno na Cetinu i iducih dana kampiramo na divlje uz rijeku s rutinom iz snova - ujutro kavica, cakula, promatranje pataka i kupanje u osvjezavajucoj Cetini, a popodne frikanje na fenomenalnim smjerovima. Cijeli kanjon je penjacki raj - osim sportskih sektora, ima prekrasnih dugih smjerova i mjesta za nove. Neki sektori u hladu su cijeli dan, a uz blizinu rijeke uopce se ne osjeca paklena vrucina. Nakon par dana konstantnog frikanja, vide se i rezultati. Izmedju ostalog Kruno flesa 7a, a za kraj nasa grupica uziva i u malom spektaklu - novi smjer koji su vrijedni momci iz Omisa zabusili samo dan ranije, dobija i prvog ponavljaca - samozatajni Daso, koji penje tek nesto vise od godinu i pol rjesava iz trece, u zestokom fajtu, ultra prevjesnu "Drogu" (oko 7b+, kaze on). Moram priznati da je uzbudljivo gledati kako se rjesava nikad prije ispenjana linija... I svaka cast momcima iz Omisa - u par dana sto smo bili tamo opremili su nekoliko lijepih i dugackih novih smjerova... Slikice:
http://www.facebook.com/media/set/?set=a.2105709994920.2114874.1010636668&l=2b8a9f6c65&type=1
... a stas, jos sam zbunjena od povratka u realnost
