Re Artu, Spiz de Mondeval:
- Prvi dan penjemo Re Artu u Spiz De Mondeval, krajnjem desnom dijelu barijere Lastoni di Formin. Radi se o hiper popularnom zaspitanom 320-metarskom smjeru koji ima deset duzina. Ocjene se razlikuju od skice do skice, pa je tako najteza duzina ocjenjena od 6b do 6c, gornji 6a+-evi u nekim izvjestajima imaju i 6b dodatak, u donjem dijelu ponegdje ima nekoliko 6a-ova, a negdje su to 5c-ovi i samo jedan 6a. No, te male razlike nisu zapravo toliko vazne jer je smjer, izuzev nekolicine mjesta (prva duzina, izlaz iz pete duzine) stvarno dobro zaspitan. Najteza duzina je po nasoj ocjeni 6b+. Donji dio smjera je laksi, a gornji dio, kad smjer pocne vijugati izmedju stropica nesto tezi, ali svaka duzina je ljepsa od one prethodne. Ploce, zlijebovi, kratki prevjesici - ima svega. Stvarno prekrasno - toplo preporucamo. Trebalo nam je 5 sati za smjer, Marko ga je prosao slobodno, ja na dva, tri mjesta A0. Prilaz je jednostavan, s Passo Giau 45min-1h ovisno o brzini hoda. Silaz ili absajl kroz neku groznu strmu grapu ili okolo.
Mi smo isli na sasvim drugu stranu, prema barijeri Croda da Lago jer su tamo u Cason di Forminu Đana i Andrija penjali Diedro Dallago, isto vrlo popularan smjer (mislim da je IV+, 300 i nesto metara, imali su guzvu u smjeru, ali bolje da oni sami napisu dojmove ako zele)
Steber od Kamenkovom kaminu, Nad Sitom glava
- Drugi dan na Vrsicu svi cetvoro penjemo ovaj lijepi kratki (oko 170m) i dobro osigurani smjer u juznoj stijeni Nad Sitom glave. Prilaz oko 20 minuta s parkinga, skica se moze naci u vodicu za Vrsic, ima alternativnih i na netu. Na plezanje.net ima i fotka gdje se lijepo vidi ucrtana linija smjera. Rekla bih da je najteza druga duzina - to bi bila neka petica, drugi V- u cetvrtoj duzini je vise cetvorka, ima samo jedan kratki detalj odmah nad sidristem. Sve skupa je dobro opremljeno kombinacijom povremenog spita i klinova.
Sekloceva, Debela pec
- Treci dan Marko i ja krecemo oko 6 iz Kovinarske koce. Prvi dio prilaza Debeloj peci je normalna staza, a tada krece igranka. Za Seklocevu treba otici izrazito desno i onda "ubrati" najbolji pravac uspona kroz "rusnatu glavu" do ulaza u smjer. Taj pocinje kod malog "covuljka" u šumi, tamo gdje se stazica kroz tu šumicu pocne spustati dole. Najbolje je iz daljine opaziti zajedu kraj koje ide smjer i onda se ravnati prema tome. Kroz rusnatu glavu vodi slabo vidljiva, uvjetno receno, ugazena "stazica" - uglavnom je to probijanje kroz vrlo strme trave, rusje i zemlju cijelo vrijeme blago lijevo. Mi smo u jednom trenutku otisli malo previsoko pa smo se morali vracati.
Ovaj psiho prilaz se ipak isplati jer je smjer jako lijep. Do spajanja s Jesih Potocnik ima oko 250 metara od kojih je vecina lijepo, konstantno, strmo penjanje. Cetvorke su cvrste, bas kao i tri petice u sredini. Iako u Slovenskim stenama pise da je detalj u trecoj petici, nama su zahtjevnije bile prve dvije. Super je sto su ove najteze duzine odlicno opremljene klinovima. Izlaz na J-P ima dvije varijenate, mi smo se odlucili ici po skici od Mihelica. U J-P smo prisustvovali i spasavanju. Slovenski navez do nas je penjao neku neosiguranu osmicu ("Lesi se ne vraca kuci" ili tako nesto), no u gornjem dijelu je jedan od penjaca pao i ozlijedio glezanj. Dezurna ekipa s Brnika je dosla relativno brzo, no malo je potrajalo dok se spasavatelj uspio privuci stijeni obzirom da je taj dio prilicno vertikalan. Izgledalo je vrlo vjesto i spektakularno u svakom slucaju. Mi smo nastavili po J-P do vrha (ima jos pet duzina - lijepe cetvorke i trojke) - sve skupa nekih 500m "duzinskih". S pauzom od nekih 45 minuta dok smo cekali da ekipa s helikopterom obavi svoje, uspon se rastegnuo na nesto vise od sedam sati, inace ne bi bili bas previse izvan vremena u Mihelicu. Sve u svemu - super smjer.
S idejom da ubrzamo silazak potom smo se spustili do Pokljuke, gdje su nas cekali Đana i Andrija, koji su taj dan popeli Kranjsku poc, IV+, 270m, Nad Sitom glava. Spust na tu stranu stvarno ide brzo, no zbog nesporazuma i cinjenice da snimiti samo dio karte mobitelom definitivno nije dovoljno
Marko i ja smo se nakon Blejske koce poprilicno nalutali po bijeloj cesti, a Đana i Andrija poprilicno navozili u pokusajima da nas pronadju u tom labirintu... Malo mojih i Markovih fotkica
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10205686240007860&type=1&l=7bf7d5f064