Dabarski kukovi
Postano: 26.05.11, 12:42
Subotu ujutro, Vedran, Alan, Miljenko, Jevgenij , Igor i ja uz društvo moje bolje polovice i njene prijateljice krenuli smo ka Dabarskim kukovima. Kava i dodatna opskrba u Senju i pravac Dom u Ravnom Dabru. Smještanje stvari u domu i pravac Rujičin kuk.
Igor i ja ulazimo u smjer La figlia del Capitano (5c), Vedran i Alan su za nama, a Jevgenij i Miljenko radi gužve odlaze u Velebit express (5b). Ispred nas navez Mađarica (nije izgledalo tako lijepo kao što zvuči), koji je poprilično spor. Nas dvojica prelazimo u MaJo (6a) jer je još jedan mađarski navez bio ispred (podjednako brz), a Vedran i Alan uspijevaju prestići Mađarice. Give me five na vrhu i apsajl (još da je hladna piva). Vedran i ja na dnu srećemo jednog poskoka, ali nije ikoga ugrizao. Poskok. J. i M. ulaze u La figliu, a nas četvorica radi pogoršanja vremena odlazimo ka Kuku Čelina. Putem srećemo jednu djevojku, koju smo priupitali za put. Odgovor je bio: Zar tamo?! Tamo su teški smjerovi! Naš ponos je bio napadnut i uz glasno negodovanje tipa: ne znaš ti tko smo mi, ovakovih junaka još nikad vidjela nisi, hrabro nastavismo dalje u nove alpinističke pothvate. V. i A. ulaze u Feuer&Eis (6a+), a Igor i ja u Schuchalski (6a+). Do prvog spitu sjetio sam se one djevojke, a do sidrišta sam vidio i dvije bježalice i jednu zamku. Toliko o 5c. V. i A. su se nakon prve dužine odlučili za uzmak radi očitog pogoršanja vremena, ali naše srce prejako kuca da bi odustali radi par kapljica. Drugu dužinu izvukao je Igor i onda apsjal. A i nije nas opralo.
Navečer Igor, koji je nabavio i meso i povrće, radi roštilj te zajedno jedemo i pijemo.
Velebitaši, koji su bili u domu i oko njega, rasporedili su se u dvije skupine. Stariji (njiih 20-tak) feštaju u domu, a alp. škola (njih 30-tak) feštaju po okolnim poljanama. Mi smo bili dobri i relativno rano išli spavat.
Noć je bila „zanimljiva“. Još jednom mi čepići nisu pomogli kod spavanja. Neki su bili nervozni, a neki ludi, ali nitko se nije naspavao.
Nedjelju se pakiramo i autom idemo prema Kuku od Korita. Igor i ja greškom ulazimo u Votan (6c+) umjesto u Tempo Vulkan (6a). Na naše pitanje kolegama da li je to taj smjer, odgovor je bio: Da, da. To je to. Samo idite vas dvojica. Vi ste brži. Za usporedbu ocjene su 6c, 6b+, 6b+ i 6c+, a „njihov“ Tempo Vulcan ima ocjene 5c, 6a, 4b i 4a. Sličnost je očita. Prvi dužinu prolazim slobodno po kompletima, a ostale Igor kao prvi. Smjerovi nam idu paralelno tako da je bilo veselo. Jedan zajednički give me five na vrhu (opet nema hladne pive) i apsajl. Malo sportići na SI strani Rujičin kuka, pica u Senju i zu hause.
Sve u svemu, dobra ekipa, dobra sajebancija (koji put i predobra) i odličan vikend.
Tko bude išao, preporučam mu šator i kuhalo.
Igor i ja ulazimo u smjer La figlia del Capitano (5c), Vedran i Alan su za nama, a Jevgenij i Miljenko radi gužve odlaze u Velebit express (5b). Ispred nas navez Mađarica (nije izgledalo tako lijepo kao što zvuči), koji je poprilično spor. Nas dvojica prelazimo u MaJo (6a) jer je još jedan mađarski navez bio ispred (podjednako brz), a Vedran i Alan uspijevaju prestići Mađarice. Give me five na vrhu i apsajl (još da je hladna piva). Vedran i ja na dnu srećemo jednog poskoka, ali nije ikoga ugrizao. Poskok. J. i M. ulaze u La figliu, a nas četvorica radi pogoršanja vremena odlazimo ka Kuku Čelina. Putem srećemo jednu djevojku, koju smo priupitali za put. Odgovor je bio: Zar tamo?! Tamo su teški smjerovi! Naš ponos je bio napadnut i uz glasno negodovanje tipa: ne znaš ti tko smo mi, ovakovih junaka još nikad vidjela nisi, hrabro nastavismo dalje u nove alpinističke pothvate. V. i A. ulaze u Feuer&Eis (6a+), a Igor i ja u Schuchalski (6a+). Do prvog spitu sjetio sam se one djevojke, a do sidrišta sam vidio i dvije bježalice i jednu zamku. Toliko o 5c. V. i A. su se nakon prve dužine odlučili za uzmak radi očitog pogoršanja vremena, ali naše srce prejako kuca da bi odustali radi par kapljica. Drugu dužinu izvukao je Igor i onda apsjal. A i nije nas opralo.
Navečer Igor, koji je nabavio i meso i povrće, radi roštilj te zajedno jedemo i pijemo.
Velebitaši, koji su bili u domu i oko njega, rasporedili su se u dvije skupine. Stariji (njiih 20-tak) feštaju u domu, a alp. škola (njih 30-tak) feštaju po okolnim poljanama. Mi smo bili dobri i relativno rano išli spavat.
Noć je bila „zanimljiva“. Još jednom mi čepići nisu pomogli kod spavanja. Neki su bili nervozni, a neki ludi, ali nitko se nije naspavao.
Nedjelju se pakiramo i autom idemo prema Kuku od Korita. Igor i ja greškom ulazimo u Votan (6c+) umjesto u Tempo Vulkan (6a). Na naše pitanje kolegama da li je to taj smjer, odgovor je bio: Da, da. To je to. Samo idite vas dvojica. Vi ste brži. Za usporedbu ocjene su 6c, 6b+, 6b+ i 6c+, a „njihov“ Tempo Vulcan ima ocjene 5c, 6a, 4b i 4a. Sličnost je očita. Prvi dužinu prolazim slobodno po kompletima, a ostale Igor kao prvi. Smjerovi nam idu paralelno tako da je bilo veselo. Jedan zajednički give me five na vrhu (opet nema hladne pive) i apsajl. Malo sportići na SI strani Rujičin kuka, pica u Senju i zu hause.
Sve u svemu, dobra ekipa, dobra sajebancija (koji put i predobra) i odličan vikend.
Tko bude išao, preporučam mu šator i kuhalo.
