Elbrus 2013
Od 01. do 11.08.2013. sudjelovala sam u ekspediciji za najviši vrh Europe, Elbrus 5.642 mnv koju je organizirao Klub ekstremnih sportova iz Srbije (Pozitiv) pod vodstvom Slobodana Stokića. Bilo nas je 6 članova, troje iz Bosne, dvoje iz Makedonije i ja iz Hrvatske. Iako sam bila sama i nikog nisam poznavala od ranije dobro sam se uklopila u novu ekipu.
Nakon početnih peripetija na aerodromu, Bosanci ne mogu dalje jer im fali original pečat na vaučeru koji izdaje posebna ruska agencija, a kasnije i Makedonci imaju problema na policiji u Moskvi, jer imaju isto lažni pečat (mail kopija) ali izgleda kao pravi pa uz “šarm” za dlaku prolaze, shvaćam da je dobro da imam vizu jer prolazim svugdje bez problema. Bravo za HR. Nas troje nakon dva aviona i taxi službe stižemo do prvog odredišta u dolini podno Elbrusa, a to je malo planinsko mjesto Terskol na 2.100 mnv. Ostali članovi i vođa ekspedicije se priključuju za dva dana. Odmah krećemo s aklimatizacijom na obližnje kavkaške vrhove. Idemo na Čegret. Dio s gondolom, a dio se penjemo na 3.500 mnv te boravimo oko 1 h na toj visini. Pogled je veličanstven. Pokušavamo zapaziti Elbrus na suprotnoj strani al se mistično skriva u oblacima. Drugi dan svi na broju, idemo na treking turu i aklimatizaciju do observatorija na 3.100 mnv. Taj dan radimo oko 1.000 mnv visinske razlike. Na silazu nas hvata susnježica, a kako se spuštamo prelazi i u kišu. Večer odmaramo i pripremao se za odlazak na Elbrus drugo jutro. Uzbuđenje raste.
Na Elbrusu podižemo kamp na 3.800 mnv, te spavamo u šatorima dvije noći. Ovdje ima dosta ljudi i stalna je smjena novih ekspedicija. Tko ne želi riskirati u šatorima može iznajmiti metalni bungalov za 600 rublji. Prednost uspona s južne strane je žičara koja ipak puno olakšava kod trensporta teške opreme. Vrijeme je jako promjenjivo tako da ubrzo bježimo u šatore pred mećavom. Od tuda radimo aklimatizaciju do 4.200 mnv ili Priuta 11 drugog većeg visinskog kampa. Tamo se nalaze kontejneri za spavanje za 6 osoba, a postoji i pravi dom sagrađen davnih dana. Naravno ima mjesta za šatore do mile volje. Ovdje spavamo isto dvije noći i radimo aklimatizaciju do 4.800 mnv.
Odlučujem se za spavanje u kontejneru jer treba čuvati toplinu za glavni uspon. Mogu primjetiti da postoji samo jedan poljski WC kojeg uporno izbjegavam nakon što su me Makedonci obavijestili da je kao u horor filmu. Kalkuliramo noć za uspon jer su udari vjetra presudni. Slabo jedem, apetit na 0. Pokušavam neke juhice, pijem al mi baš ne ide. Slabo spavam. Uspon na vrh krećemo u 4 h ujutro s Paštuhove stijene, ima dosta ljudi i kreću se polako. Uspon je konstantan i nema puno ravnih dijelova. Hladnoću povećava vjetar tako da je temp -20°C. Pred sedlo između Z i I vrha imam jaku krizu, to je visina oko 5.100 mnv, teško izdržavam hladnoću i napor uspona. Uz mene su Jasmin i Šefik i pomažu mi moralno. Dolazak na sedlo, visina je 5.300 mnv, sunce obasjava suprotnu stranu, jedva čekam da se ugrijem. Osjećam jaki umor, padam u hipotermiju i treba mi oko pola sata da dođem sebi. Odustajem na oko 300m pred vrh. Taj dio je jako strm nakon sedla i znam da nemam snage za to. S obzirom na moju vegansku prehranu sve kalorije su se istrošile. Ostali svi nastavljaju dalje i uspješno dolaze do vrha. Zadovoljna sam s obzirom da je to moje prvo iskustvo na tim visinama.
