Riječki Alpinistički Klub

U petak 20.05. Aleksandar Mataruga – Bale ostvario je drugo slobodno ponavljanje smjera “Balota” u Barijeri Vele drage. Bale i Marko Lalić junački su prošli smjerom kojeg je do sada jedino Elvin uspio osloboditi. Evo i Baletovih riječi:

“Još od kad je Elvin oslobodio smjer u meni gori želja da odem vidjeti što je to, jer sam se zaljubio u tu stijenu nakon oslobađanja Socijalnog. Stari klinovi koji vire kao “babini zubi”, ploče, kršljiva stijena, krimpići, mozak vrišti, guza gaće žvače, ali to je to… tome sam se nadao i u Baloti.

Nakon dolaska pod smjer Lale herojski odlučuje krenuti prvi u dosta kršljivu dužinu, iako, prema njegovim riječima, nema previše iskustva u kršljivim stijenama kao što je ova prva dužina. Lale je krenuo i dosta mu je dobro išlo. Uz nekoliko pucanja nogu i ruku držao je ko zmaj te je ubrzo došao i do sidrišta. Nakon toga sam ja vukao sve do kraja, a Laletu se zjenice malo proširile kad je vidio što slijedi.

Slijedila je blago prevjesna ploča s kršljivim krimpovima, no uspio sam bez problema riješiti dužinu te sam u miru očekivao Lalića na sidrištu. Čuo sam puhanje, kidanje, al je Lale ko pravi as, kojem padanje ne dolazi u obzir, izašao iz detalja i dalje je kroz desetak metara dug kamin došao do sidrišta. Iako je čak kajlao i glavu, puhao i iako je došao s nešto većim očima dali smo si “petaka”… a kaže i da je uživao. To je duh! Druga, ujedno i najteža dužina po meni bi imala težinu VII+, a istog mišljenja je i Elvin.

Barijera (foto: Bale)

Treću dužinu sam ponovo vukao ja. Dužina je dosta duga, oko 30-ak metara lijepog i laganog penjanja u relativno dobroj stijeni bez pre velike muke. Na vrhu barijere sam napravio sidrište gdje sam čekao Lalića koji je isto tako dužinu riješio bez muke. Lalić prezadovoljan, a ja s dvostrukim zadovoljstvom; popeli smo smjer i još sam odveo nekoga u barijeru koja je skroz zapostavljena. Spustili smo se s osmjesima na licu i krenuli kući s nekim novim planovima u glavi. Barijero vratit ćemo se mi tebi…“