Drugi program (7b, 200m) – Debeli kuk, Paklenica
U subotu 22.4. zbivala se RAK-ovska akcija u Debelom kuku! Akteri: Elvin i ja. Dogovorili se mi da bi penjali nešto u Paklenici, nešto što je na suncu i nešto što Elvin nije već penjao. Sa takvim filterom kao očit izbor izabrao se smjer Drugi program u Debelom kuku. Radi se smjeru koji prolazi između Dijagonalke i Senza Pieta.
Ocjene dužina tjeraju strah u kosti: 6a+, 6b+, 7b, 6c, 6b+, 7a, 6b, 2. I kao da to nije dovoljno, konobar u Dinku (koji penje kao zmaj) nam kaže: ‘Ona 7a dužina je stvarno jako lijepa, konstantni, dugi, strmi prevjes! Samo su spitovi daleko, 5m od jednog do drugog. Baš su daleko…’ No dobro, optimizam je na petsto, možemo mi to 🙂 I krenuli mi ujutro odlučno u smjer. Prva dužina je pala pod Elvinovim vodstvom, i druga dužina je pala pod mojim vodstvom, u trećoj dužini mi smo pali, oboje. Ali nije tako strašno, iznenađujuće je penjiva dužina za jedan 7b, dalo bi se iz dva-tri pokušaja. Ali onda kreće psihički teži dio smjera – težak 6c i težak 7a sa rijetko zabušenim spitovima. U trenjastoj, pločastoj 6c dužini nemam sreće, Elvin ju rješava kao drugi. U bolderaškom 6b+ Elvin nema sreće, ali ja uspijevam proći slobodno kao drugi uz Elvinovo navigiranje. U taj lijepi, prevjesni 7a ja idem prvi, stvarno je lijep ali što su spitovi daleko… 😮 Umro sam od straha, ali nekako sam ga A0-irao do kraja 😛 Ni Elvin nije uspio proći tu dužinu slobodno. Za kraj nas je čekala još jedna 6b dužina, no ona nije bila problem. Osim što smo bili zaleđeni do kostiju jer smo zadnje tri dužine penjali u hladu, a Elvin je junački bacio majice na pod prije detaljne dužine.
I tako smo uletili u dugi 7b, rastavili se fizički i psihički (barem ja) i prošli ga sa 6b+, A0 i 6c, A0. Smjer je mnogo lijep. Stil penjanja je uglavnom po pločama sa tom jednom izrazito prevjesnom dužinom. Sama detaljna dužina nije tako teška kao što bi mogla biti s obzirom na ocjenu, ali je zato cijeli smjer konstantno tvrd. Vjerujemo da bi ga mogli osloboditi jednom 🙂
