Dolomiti – sunce, kupanje i 3 smjera
Dugo iščekivani produženi vikend je došao, nekim čudom je i vrijeme trebalo bit lijepo, pa čak i u Dolomitima. Tako da dileme oko toga gdje ići nije bilo. Zo dolazi posebno za ovu prigodu s Lošinja u Ri, te u petak poslije posla krećemo za Cortinu.
Prvu večer spavamo kraj glavne ceste kod skretanja za Rif. Scottoni. Ujutro se prebacujemo do Capanne Alpine (parking 5 EUR/dan). 2 sata pristupa do Cime del Lago (2.654 mnv) po bijeloj cesti, uz potok, lijevo od jezerca i pod ulazom smo u JZ žlijeb Dall’Oglio IV+, IV 400m . Ispred nas 5 Talijana iza par simpatičnih Slovenaca (Maja i Miha), a nakon 3 dužine nam se pridružuje i vodič Diego s još četvero Švicaraca.
Dakle gužva u smjeru koji je do 2 u hladu. Stijena je odlična, friendovi neophodni, posebno u gornjem dijelu, klinovi ako baš inzistirate. Prve 3 dužine iako lagane nemaju točno definiranu liniju. Na silazu kupanje u jezercu – voda malo hladna, ali taman što ti treba nakon takve jedne ture (9 sati sa svime).
Šetnja po Cortini, večera na klupici i premještanje na 5 Torri. Do njih vodi cesta koja je tokom dana zatvorena za promet (9.00 – 16:30). Spavat se može na njenom početku, ali biramo malu livadicu uz cestu na pol uspona. Pristup od auta je 15-20 minuta ovisno o smjeru. Sami tornjevi su prekrasni svakako se isplati doć pa makar ne penjali. Smjerovi su ne duži od 100-tinjak metara, ima puno penjača, ali smo ipak sami u smjeru Spigolo Nord-Ovest V, 90m na Cimi Nord (2.361mnv).
Pravi smjer za dan odmora. Prva dužina srećom zaspitana, ali nakon sidrišta greškom pratimo spitove te trebamo otpenjat i uć u prečku druge dužine kako uostalom i vodič zapovijeda. Dalje uobičajeno (ne)opremljen smjer. S vrha gledamo Tofanu i kujemo planove za godine koje dolaze. Abseil između S i Z tornja u prazno ne mjerljiv ni s jednim do sada. Kao i dan prije poslijepodne oko 4 se vrijeme malo kvari s kratkim pljuskom.
Autom se spuštamo prema Longaroneu, preko brane Vajont u Cimolais i sve do pod Riff. Pordenone na početku Val Montanaie. Ja sam imao suludu ideju da odradimo pristup noću, spavamo u bivku i rano ujutro smjer. Kako se vrijem kvari odlučujemo ostat u jako ugodnom domu s odličnim vlasnicima. S obzirom da spavanje plaćamo 10 EUR, odlučujemo ga maksimalno iskoristit i spavao do 8. Pristup je strm i traje, ali smo za 1,40 pod ulazom u Via Normale IV+, 260m na Campanile di VM. Ne slušam Zo i na veličanstven način omašujem prvu dužinu, ali ipak pronalazim sidrište i penjući se 1-1 bez ikakvih daljnjih poteškoća izlazimo na vrh . Smjer sa najljepšim/najudobnijim sidrištima ikad 🙂 i čudom od ambijenta. Kako je bio ponedjeljak imali smo tu čast da je ne samo toranj već cijela dolina bila samo za nas. Absajlamo školski kako i vodič opisuje i u domu smo u 5 na pivi i mlijeku.