Dolar-Kilar-Vavken (V, 400m), Veliki Draški Vrh
Jednom davno, prošle godine, Klara, Novak, Rafaj i ja išli smo penjati smjer DKV na Velikom Draškom Vrhu u Sloveniji, dolina Krma. Međusobnim uvjeravanjem i prastarom tehnikom prilagođavanja činjenica tako da potvrđuju naš svjetonazor, uspjeli smo promašiti smjer za punih 200m.
Ušli smo u neki drugi smjer iz kojeg su Klara i Rafaj na vrijeme absajlali, a Novak i ja smo popeli još dvije dužine koje su bile najgore dužine u našem životu ikad, vrlo traumatično. Poslije smo saznali da je to bila Centralna smer čiju težinu i povijesnu vrijednost Tine u vodiču opisuje najvećim hvalospjevima (otprilike), čije smo najteže dužine upravo popeli prije absajla. Ali smo brzo zaključili da se ipak nećemo vratiti dovršiti smjer 🙂
U četvrtak smo se Novak i ja vratili na mjesto zločina ispraviti nepravde i stvarno popesti taj DKV. Ovaj put nam je to pošlo za rukom bez nekih poteškoća i promašaja. Smjer je bio ok, lijepa kompaktna stijena, zadnjih 30m pred izlaz iz stijene kršljivi horor. Ima nekoliko fora dijelova sa lijepim penjanjem, ali sveukupno smjer nije ništa posebno. Ali ono što je posebno je cjelokupna tura – naime, pristup je dug, a silaz još dulji. Za pristup nam je trebalo 1:40h brzog tempa, a za silaz 3:30h. Tura nam je sveukupno trajala 13h, od čega je penjanje smjera trajalo 6:30h (višak vremena je tu zbog palačinki u Vodnikovom domu J ). Ali taj dugi silaz nije neka nepoželjna zla stvar! Cijela tura je, upravo zbog tog silaza koji zaobilazi pola Slovenije, estetski vrlo lijepa i zanimljiva.
Penjati u Sloveniji nakon cijelog ljeta u Dolomitima bio je poseban gušt – sami u smjeru, sami u stijeni, u dolini nema ceste po kojoj bruje motori, nema žičara koje iskrcavaju turiste na vrhu, samo mir i tišina svugdje uokolo. I na pristupu se stigneš zagrijati kako treba 🙂
