Riječki Alpinistički Klub

Dogovorili se Igor Markanjević i ja sa jednostavnim ‘Ideš? Idem!’ da ćemo za vikend u Dolomite, te u ugodnom društvu Morena i Maje Vrancich krenuli u brda. Bilo je puno raznih ideja što bi mogli penjati, srećom Maja i Moreno su nam pomogli u izboru sa svojim naumom da bi htjeli ići na Tre Cime di Lavaredo. Tako je naš konačni cilj postao smjer Spigolo giallo na Cimi Piccolo.

Radi se o smjeru kojeg je još davnih godina popeo Emilio Comici po markantnom žutom bridu na južnoj stijeni tornja. Smjer je danas veliki hit zbog svoje strmine, eksponiranosti, položaja i žutnine. Težine dužina su uglavnom konstantne, sa detaljnom dužinom ocjene VI+. Ali na našu sreću, naišli smo na puno manje poteškoća nego što smo očekivali s obzirom na ocjenu i reputaciju smjera. Penjanje, iako je strmo (čak i lagano prevjesno na kratkim dijelovima), nije ni u jednom trenutku teško ili strašno, zapravo je skroz ugodno i zabavno 🙂 Ali zato smo se u prve dvije dužine napatili – rano ujutro na Tre Cime bude poprilično hladno, prve dvije dužine su u hladu, stijena je hladna, mi smo hladni i pospani, dužine su izlizane, a penjanje tvrdo (V+ i VI-). Ali zato tko preživi te dvije ulazne dužine, ostatak smjera može samo guštati 🙂 U smjer smo ušli u 7:00 što je bilo u zadnji čas – kako smo krenuli, tako se na ulazu stvorilo još tri naveza. Srećom smo im pobjegli pa nam nisu puhali za vrat… Osim dojmljivog penjanja, smjer krasi i pravo obilje klinova – 12 kompleta treba za detaljnu dužinu! Set čokova dobro dođe za lakše dijelove… Jedini minus smjeru je stijena čija kompaktnost ne ulijeva povjerenje i teža orijentacija (tih klinova ima posvuda, ne samo u pravoj liniji smjera, pa mute čovjeka). Pošto je smjer prošao brzo i glatko, imali smo vremena nastaviti još dvije dužine po Via normale do vrha tornja (smjer završava malo niže). Spust je po absajl pisti do koje treba doći prečkajući neke neugodne eksponirane police :/ Zadnji absajl trenutno završava na strmom snježišću, ima još dosta snijega uokolo.
Maja i Moreno su u međuvremenu išli na Cimu Ovest po Via normale, kažu da je bilo lijepo i zabavno iako su ih dočekala snježišća na raznim dijelovima smjera.

Nedjelju su Moreno i Maja iskoristili za treking, a Igor i ja smo išli penjati smjer M. Speciale (V+, 360m) na zapadnoj stijeni Piccolo Lagazuoia. Možemo u potpunost potvrditi sve hvalospjeve koji prate taj smjer! Smjer je rasadnik pješčanih satova. U najljepšoj dužini (treća) sam ih izbrojao 25! Ne brojeći one na sidrištu. Dakle, koliko god trakica imali, nećete uzeti previše :). Smjer je lagan i jako lijep, kratak pristup i jednostavan silaz. Ta čudesna dužina sa 25 pješčanih satova je 40m kompaktne vertikale gdje je svako hvatište najveći tramvajac ikad. Čovjek se izgubi u moru tramvajaca! Igor je htio absajlati da popne dužinu opet 😛 Preporučamo! Poslijedica te odličnosti smjera je da se treba čuvati gužve – bili smo lijeni i došli pod smjer tek u 9:00, dok su navezi ispred nas se rasčistili i mi krenuli, bilo je 11:00.