30 srpnja 2013 Autor: Snježana Zbašnik Sa svih strana

Cima della Madonna (2.733m) – Spigolo del Velo (V+/III-IV; 500 m)

IMG_1960

Ovaj vikend bio je rezerviran za penjanje u Dolomitima. U petak poslije posla krenuli smo putem Cortine d’ Ampezzo u sljedećem penjačkom sastavu: Davor Matošević i Zoran Mislej, te Ana Tolić i ja (Snježana Zbašnik).

Oko ponoći bili smo na parkiralištu na Passo Falzarego, gdje smo digli šator i prespavali. Nakon doručka i jutarnje kave, krenuli smo ka središnjem sektoru u Lagazuoi Piccolo, te se odlučili za smjer Via “dei proiettili”, IV+; 180 m. Smjer ima svega 6 dužina, opremljena sidrišta, orijentacijski nezahtjevan, slabo opremljen sa svega nekoliko klinova/spitova, zbog čega se treba opskrbiti čokovima i frendovima. Isti smo popeli za cca. 2 sata, te oko 15 sati krenuli prema San Martinu di Castrozza, odredište Cima della Madonna – Refugio Velo della Madonna.

Nakon što smo prepakirali sve potrebne stvari za sutrašnji dan, oko 19 sati krenuli smo prema domu i bili gore za nekih 2 sata ugodne šetnje uz prekrasnu prirodu…zatim pojeli, popili pivce i grappu, dogovorili plan napada za sutrašnji dan te krenuli u sobu “gledati kapke”. Valja reći da se radi o jako lijepom i uređenom domu, u kojem je spavanje uz predočenje klupske iskaznice koštalo 11 EUR (inače 22 EUR),  i gdje  se može provesti vrlo ugodan a može i romantičan vikend i bez penjanja.

Nedjelja je bila rezervirana za smjer Spigolo del Velo, Cima della Madona, V+/III-IV, 500 m, koji je udaljen pola sata od doma. Pod smjerom smo bili u 7 sati.  Muški navez krenuo je prvi, a nas dvije za njima. Valja reći da se radi o smjeru, bez pretjerivanja nerijetko nazivanim najljepšim dolomitskim spigolom, kojeg krasi kompaktna vertikalna vapnenačka stijena, čvrstih hvatišta, puna pješčanih satova, kao i mogućnosti za postavljanje čokova / frendova. Smjer ima opremljena sidrišta, teže dužine (V) su opremljene klinovima, dok je u ostalim dužinama potrebno osigurati se postavljanjem čokova / frendova, odnosno trakicama putem pješčanih satova. U nekoliko dužina ušli smo u teže varijante smjera ocjena IV+ odnosno V+ (o čemu nas je naknadno obavijestio talijanski navez koji nas je slijedio). Dečki su smjer popeli u 4 sata, a nas dvije bile smo na vrhu “spigola” u 13:30 sati (sat  i pol kasnije).  Za silazak do doma trebalo nam je dva i pol sata (isti je kombinacija absajla i hodanja po stazici/snežiščima). U domu smo popili pivo, pokupili ostatak stvari te bili kod auta oko 18 sati.

Uglavnom dobro potrošeni bodovi te napunjene baterije za radni tjedan koji je već počeo.