Ovaj vikend smo Bale, Elvin, Novak i ja proveli u penjanju slapova u austrijskom Maltatalu. Iz Rijeke smo krenuli u subotu ujutro oko 6 sati, a već prije podne smo puni entuzijazma zabijali bajle u prvu dužinu odabranih slapova. Led je bio opako tvrd radi velike hladnoće, puhao je neugodni sjeverac i naravno da je u svim klasicima u dolini bila gužva. U nastavku je objedinjeni izvještaj…
Subota 09.02. krećemo s parkinga oko 11 h., snijeg pada, vjetar puše, do tada je napadalo 5-10 cm novog snijega. Vidljivost nije baš najbolja, a niti teren ne poznajemo toliko dobro.
Pratimo markacije prema Jesenovici ali prije samog vrha idemo sjevernije i kroz maglu samo zahvaljujući GPSu pronalazimo Klek. Krplje nam uvelike olakšavaju cijelu priču, te nam je do Kleka trebalo 2,5-3 sata.
Kratki ručak, ostavljamo ruksake uzimamo bajle i mjenjamo krplje derezama.
Unatoč prethodno najavljenim vrlo niskim temperaturama uz orkanske nalete vjetra, nepokolebljiva ekipa zimske alpinističke škole (Iva Brnčić Trajković, Majda Gregorović, Aleksandar Kršulja, Krešo Matijević, Marko Buljan, Vedran Devčić i Zdeslav Marinović) uz pomoć Zorane Težak, Deana Čolovića, Ivana Vidića, Nina Zorzenona i Robija Jermaniša, te vodstva škole (Bojana Prokopa i Elvisa Vikića) uputila se je na svoju 5. vježbu put Velebita.
Protekle nedjelje (13.01.2013. g.) u organizaciji GRS Tržič iz Slovenije održana je radionica vezana uz lavine na Zelenici.
Put nas je s obzirom na mjesto održavanja radionice opet nanio u Karavanke, točnije u dom na Zelenici i Vrtaču. U subotu smo se u jutarnjim satima zaputili prema sjeveru Slovenije i po dolasku u Ljubelj za hladnog i maglovitog jutra krenuli put Vrtače.
Ovu nedjelju smo Tine Cuder (AO Bovec) i ja popeli smjer “Kožljeva” u stijeni Begunjške vrtače.
Bilo je fora, školski primjer tulanja u kršljivom vapnencu. Jedna prava teška dužina, još jedna malo lakša te hrpica laganih sa raznoraznim detaljima.
