Riječki Alpinistički Klub

Kažu da su otočani škrti ljudi, ali ovi naši Bouduli su nam podarili 3 nova smjera.
Covid-19, V/IV-V, 100m
Krčka prečka, V+/IV-V, 160m
Kriza srednjih godina, 5c, 120m
…..

Tupi pogled prema kursoru koji blinka… 10 minuta kasnije – isti tupi pogled… Ziiiijeeeeeeeev… Ooo, pa vidi datum, u četvrtak će bit točno godinu dana da smo ispenjali Covid-19, možda bih se stvarno trebao natjerat to nekako sklepat. Ajd. Disklemjer: imam memoriju zlatne ribice tako da možda sigurno neke stvari neće biti opisane kako su se ili nisu dogodile.

Drage članice i članovi i ostali prijatelji RAK-a, kako bi barem malo pomogli u ovoj teškoj i tragičnoj situaciji, odlučili smo tijekom današnjeg i sutrašnjeg popodneva organizirati prikupljanje pomoći u prostorijama kluba. Prikupljenu pomoć ćemo u daljnjoj koordinaciji s nadležnim službama proslijediti tamo gdje je najpotrebnije.

RAK-ova ljetna alpinistička škola u doba korone je završila, ima već koji tjedan, svi tečajci su uspješno postali mlađi pripravnici alpinizma, a instruktori su na poklon dobili personalizirano Prvo riječko alpinističko pivo. Ostali smo dužni izvještaj iz Paklenice, pa evo kako se Jure prisjećao pakleničkih dana s prve linije borbe protiv virusa: 

Pa krenimo s izvještajem za 3. alpinističku vježbu koja nas je odvela u Istru, točnije u Velu dragu i na Veli toranj. Dugoočekivani Toranj o kojem sam čula tečajce a i pojedine instruktore da pričaju: „Kada se popneš na toranj, onda ćeš sve shvatiti“,  „Toranj, to je nešto predobro, tada ćeš shvatiti jesi li za ovaj sport ili nisi“.

Prvo, pa po kazni. Informirajući se o tečaju na web stranicama RAK-a, naletio sam na veliku količinu članaka s opisima i dojmovima tečajaca s pojedinih vježbi prijašnjih godina. Taman kada sam se ponadao da je ove godine zbog epidemioloških mjera ta praksa izostavljena (jer što ako netko dijeli laptop s nekime, a usput rečeno zadnji mi je esej bio u osnovnoj školi na temu “Kako sam proveo ljetne praznike”), dođe voditeljica Martina i ko grom iz vedra neba kaže “Znam sve. Pišeš prvi izvještaj. Po kazni”. Znam i ja, kriv sam, priznajem. I eto pišem.