U međuvremenu, dok se baza punila opremom, nismo stajali prekriženih ruku. Potrošili smo dva dana na iskapanje platoa za tri šatora u kojima smo se osjećali udobno svih dana bivanja u njima. Oficir za vezu i naši nepalski pratioci površno su se prihvatili posla i to im se osvetilo zbog budućih vremenskih uvjeta.
NAŠ POHOD BIO JE BORBA ZA ŽIVOT
Pet dana gazio sam dubok snijeg i radio prtinu iscrpljenim nosačima. Bimladur iz plemena Magar, koji živi ispod Daulagirija, bio je najslabiji. Mlad dečko, pun ušiju, bio je malo i narkoman. U Nepalu to nije prekršaj. Na kraju je dečko u trenucima svoje izgubljenosti zaradio upalu pluća i ponovno snježno sljepilo. Podijelili smo njegov tovar i nekako se probili do prvog naselja gdje sam ga ostavio domaćinima sa svim prigodnim ljekovima i uputama za njih.
IZVIDNICA
Trinaestog ožujka 1981. u sklopu ekspedicije na Lotse sam se ponovno našao u Katmanduu, gdje sam napustio ekipu koja je naumila riješiti prvi »problem za 2000. godinu«.
Splet događaja je bio takav da smo se u istoj godini prihvatili rješavanja dva tako zahtjevna cilja. Ovaj put me je Daulagiri načeo već na daljinu.
Problemi su počeli već u 200 kilometara dugoj vožnji od Katmandua do Pokare. Takva putovanja su nešto sasvim drugo od naših kod kuće. Ljudi vise na svakom mogućem rubu vozila, koje se uspinje i spušta po uskoj cesti, najčešće po uskim riječnim dolinama.
Dakle, problemi na samom začetku akcije koja je na prvoj molbi predstavljena sa službenim imenom “Jugoslav Daulagiri south face expedition”.
Daulagiri sam, osobno, dobro poznavao, još iz vremena kada sam dobivao prve informacije o moćnim planinama Himalaje, o kojima sam predano čitao još dok o alpinizmu nisam ništa znao.
Bilo je to nešto kao prva ljubav. Nezaboravno. Čitao sam opis argentinske ekspedicije na Daulagiri u kojoj je sudjelovao i naše gore list Dinko Bertoncelj.
Nakon Everesta i ostalih ekspedicija, naravno da sam imao u potpunosti drugačiju sliku od one prije mnogo godina stvorene iz mnogo pročitanih knjiga.
Pošto znam da većina članova kluba ne barata sa slovenskim jezikom u onoj mjeri da bi ga mogli čitati sa punim razumijevanjem, odlučio sam se prevesti pisanje Staneta Belaka – Šraufa prilikom povratka sa ekspedicije u južnoj stijeni Daulagirija. Originalni članci se mogu naći na internernet stranicama www.gore-ljudje.net.